Najprije je pozornost međimurske publike privukao na sebe pjesmom ‘Muri i Dravi’, koju je pjevao na Međimurskom festivalu zabavne glazbe ‘Ljubo Kuntarić’ 2019. godine. Na prošlogodišnjem MEF-u također je trebao pjevati svoju pjesmu ‘Navek dok se vrnem vu svoj zavičaj’, ali manifestacija nije održana zbog koronavirusa.
Ipak, on je tu pjesmu otpjevao na podjeli nagrada za najbolje sudionike, koja je nedavno održana u dvorani Scheier u Čakovcu pred tridesetak uzvanika. Riječ je o fratru Miroslavu Petracu, koji će ove godine, 10. lipnja, napuniti 60 godina života.
Već sama njegova pojava zaintrigirala je publiku, a kad je pustio glas, oduševljenju nije bilo kraja. Zbog svega, stručni ocjenjivački sud njegovoj pjesmi “Navek dok se vrnem vu svoj zavičaj” i njegovom pjevanju dodijelio je nagradu za najbolji etno izričaj.
No, nisu mu ovo prvi nastupi i prve pjesme. Snimio je dosad nekoliko nosača zvuka, a pjesmama oduševljava slušatelje i slavi Boga.
HIDROIZOLATER, KROVOPOKRIVAČ, ZAVARIVAČ
Fra Miroslav Petrac rodom je iz Donje Dubrave. Rođen je 1961. godine u Prelogu od oca Marka i majke Barice r. Sabočanec. Iz brojne je obitelji: ima pet sestara i brata. Član je Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda od 20. rujna 1987. godine. Prve zavjete dao je na Trsatu 11. rujna 1988. godine.
Svečane zavjete položio je 20. listopada 1991. godine u Zagrebu. Na službi je ekonoma u franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu. Pjeva u crkvi kod liturgijskih slavlja. U posljednjih deset godina bavio se osim pjevanja i skladanjem pjesama. Nastupio je na više festivala, među ostalima na Bonofestu, Krapinafestu,“Hvalospjev ljubavi“ u Varaždinu i drugim humanitarnim priredbama. Od tih nastupa i još nekih pjesama nastali su i nosači zvuka „ISUS U MOJOJ LAĐI“ i “DAR DOBROTE”.
U njegovoj obitelji u Donjoj Dubravi, često zna reći, glazba se njegovala otkako zna za sebe. Slavili su se imendani i uvijek pjevalo. No, od toga se nije dalo živjeti, pa je morao na školovanje i u zanat. Tada se najčešće išlo u Sloveniju. Završio je za hidroizolatera i krovopokrivača, a poslije vojske i tečaj za zavarivača. Otac mu je umro je imao 15 godina, a nakon školovanja vratio se u Međimurje i zaposlio u ondašnjem Končaru.
GOSPODIN ME POZVAO U SVOJU SLUŽBU
Miroslav je bio iz pobožne obitelji i već sa šest godina je bio ministant. No, u srednjoj školi se malo udaljio od Crkve. Susret sa župnim svećenikom Milanom Lončarićem 1982. godine sve je promijenio.
– Ušao sam u njegovu molitvenu zajednicu, a godinu poslije došao je prof. Tomislav Ivančić, koji je vodio misije, i pomogao mi da doživim Gospodina, da da shvatim da je on među nama prisutan i da je živ. I vrlo skoro sam osjetio da me Gospdin zove u svoju službu. O tome sam govorio župniku Milanu i on mi je napisao preporuku i otišao sam franjevcima u Zagreb. Razgovarao sam s njima o svemu i vratio se kući. Čekao sam poziv i on je stigao za nekoliko mjeseci – prisjeća se fra Miroslav.
Prošao je sve faze priprema i postao časni brat. Danas na misama često pjeva i dosta je uključen u liturgiju, a tko pjeva, dvostruko moli, kaže fra Miroslav Petrac.
