Ljubav prema putovanjima prije dvije i pol godine povezala je Ivanu Validžić i Sašu Vargu. Slavonka koja je živjela i radila u Zagrebu i međimurski dečko iz Murskog Središća već tada su bili prekaljeni putnici, pa je tako Ivana 2016.godine prošla gotovo cijelu Južnu Ameriku, a Saša, koji je već ranije bio u Meksiku i na Kubi, gotovo u isto vrijeme putovao je Islandom.
Razmjenjujući priče i fotografije s putovanja na Instagramu uvidjeli su da su mnoga mjesta posjetili oboje, ali u različito vrijeme, pa tema za razgovor nije nedostajalo. Brzo su shvatili da postoji i mnogo drugih stvari koje ih povezuju te se odlučili na zajednički život u Čakovcu. Tu se rodila ideja o dosada najvećem izazovu, zajedničkom putovanju oko svijeta koje započinje sutra i, prema njihovim planovima, trajati će oko godinu i pol dana.
Kuda ćete sve putovati i koliko će putovanje trajati?
-Naš plan je da putovanje traje oko godinu i pol dana, no moguće je da to bude i duže, ali i kraće. Sve ovisi o okolnostima vezanima uz pandemiju, ali i financije. Za početak smo izabrali Ekvador, nakon čega odlazimo u Kolumbiju, a onda slijedi road trip SAD-om. Bude li sve u redu nastaviti ćemo kroz Srednju Ameriku sve do Patagonije. Na kraju, bude li moguće, planiramo obići i Aziju.
Zašto baš te lokacije?
-Htjeli smo krenuti iz SAD-a, ali s obzirom da, zbog važećih restrikcija, tamo ne možemo izravno iz Schengena odlučili smo krenuti iz toplijih krajeva. Ekvador je jedina južnoamerička država u kojoj Ivana nije bila, a u Kolumbiju se zaljubila kada je prošli puta bila tamo.
Što vas najviše privlači putovanjima?
-Putovanja su za nas posve drugačije stanje duha, način na koji razbijamo rutinu, prilika da upoznamo kulturu i način života u sredinama koje su potpuno različite od naše. To je neprocjenjivo unutarnje bogatstvo koje mijenja način gledanja na život i vrijednosti za kojima ovdje često idemo. Bili smo u krajevima gdje ljudi spavaju na zemljanom podu, gdje su nam spremali tortilje na peći usred sobe, ali uz osmijeh od uha do uha, jer su neopterećeni materijalnim. Sve to te navede da počneš drugačije razmišljati, postaneš pozitivniji i kontakt s takvim ljudima stavi ti fokus na prave, istinske vrijednosti.
Jesu li putovanja “skupi sport”?
-Radi se o tome kako posložiš prioritete. Poznajemo mnogo onih koji su obišli cijeli svijet za vrlo malo novca. Putuju autostopom, volontiraju ili sviraju gitaru na ulici kako bi zaradili za obrok toga dan i spavaju preko couchsurfinga. Njihovi su troškovi putovanja svedeni na minimum, tako da postoji način kao i za sve u životu. Pitanje je koliko je to nekome prihvatljivo ili izlazi iz nečije zone komfora i nije stil koji bi mu bio prihvatljiv na putovanju. Netko će rađe izabrati odmor u ekskluzivnom ljetovalištu za veliki novac, ali to nije način na koji mi putujemo. Važno je, naravno, ponešto i uštedjeti, a s vremenom naučiš mnogo toga kako povoljno nabaviti avionske karte i organizirati se tako da prođeš što jeftinije.
Dali ste otkaz na poslu, prodali većinu toga što posjedujete i odlazite, rekli bi mnogi, u nepoznato. Kako ste donijeli odluku i tko je to priopćio roditeljima?
-Ni mi ne znamo točno tko je prelomio i sve smo to nekako zajedno odradili. Kao i svi mladi ljudi naših godina razmišljali smo i planirali mnogo toga, ali je ovo uvijek bila konstanta koja se provlačila kroz sve naše razgovore. Napravili smo i svojevrsnu kreativnu radionicu na kojoj smo ispisali sve plusevi i minuse za različite varijante, ali nekako je cijelo to vrijeme bilo jasno da će prevagnuti putovanje, čak i dok to ni sami još nismo verbalizirali. Onda smo postepeno počeli razgovarati s ljudima oko nas, naravno i roditeljima, a reakcije su uglavnom bile pozitivne. Kada smo kupili karte bilo je jasno da je odluka pala, pa su se i otkazi na poslu nekako logično uklopili u sve to.
Tijekom svog putovanja, uz objave na Facebooku i Instagramu, mladi će par voditi i blog La vida magica. Kao marketinški stručnjak o njemu će brinuti Ivana, a tijekom putovanja planiraju i dosta volontiranja.
-Blog smo napravili prije svega radi naših roditelja, ali i veliki broj prijatelja želi nas na taj način pratiti na putovanju. Pokušali smo to napraviti na što višoj razini i možda i na taj način osiguramo dio sredstava za putovanje. Planiramo i puno volontirati u zamjenu za hranu i smještaj. To je dosta popularno i čini nam se interesantnim ne samo radi toga da uštedimo, nego i da tako upoznamo iznutra zajednicu u kojoj boravimo na način kako to prosječan turist ne bi mogao.
Jeste li se na svojim putovanjima susretali s opasnostima?
-Naravno da uvijek treba biti na oprezu, posebno u zemljama koje su na lošem glasu zbog kriminala. U ovih se desetak godina, međutim, nismo susreli s nekim posebno velikim opasnostima. Uvijek nastojite dobiti informaciju koje kvartove je bolje izbjegavati, no iako je imala takvu preporuki Ivana je, prije nekoliko godina, u Rio de Janeiru opljačkana usred bijela dana. Tako da i to treba imati na umu.
Jeste li razmišljali o tome što dalje kada se vratite kući?
-Sigurno je da nikad nećemo prestati putovati i istraživati, to smo obećali jedno drugome. Možda to neće biti putovanja poput ovoga, ali mi smo i u doba korone često putovali na različita mjesta širom Hrvatske, jer i kod nas ima uistinu divnih destinacija. Ako si takva osoba, ako to voliš, uvijek će biti destinacija koje će te privući.
Hoćete li na svom putovanju Međimurje predstavljati kao mjesto koje vrijedi vidjeti?
-Meni je Međimurje najljepši dio svijeta, kaže Saša. Sigurno da sam kao Međimurac subjektivan, ali Međimurje je predivno i stvarno mislim da čovjek ovdje može kvalitetno živjeti i da se ima što pokazati i vidjeti. Drago mi je što se u posljednje vrijeme Međimurje sve više turistički razvija, pogotovo briježni kraj, jer nas dvoje obožavamo odlaske u vinarije i na Mađerkin breg.
-Bregi su uistinu posebna priča, nadovezuje se Ivana, i tu ima puno potencijala. Na neki način sve to tek sada kreće turistički živjeti i ljudi sve više prepoznaju ovaj kraj kao odličnu turističku destinaciju s prekrasnom prirodom i zanimljivim sadržajima. Bilo bi dobro poraditi na uređenju gradske jezgre Čakovca i tako turistima ponuditi još nešto dodatno u odnosu na ono što sada već dobro poznaju.
Na kraju razgovora Ivani i Saši poželjeli smo mnogo sreće na njihovom putovanju koje ćete, jednom mjesečno, moći pratiti i na portalu medjimurski.hr. Nisu brojni oni koji će se odlučiti za ovakvu avanturu, ali kad ih upoznate i popričate s njima, čujete i vidite kako se nadopunjavaju u svemu, tada brzo postane jasno kako za njih i nije bilo drugog izbora, jer su im putovanja ne samo način života, nego dio njihovog krvotoka.
