„Nema više granice pak moremo bez brige u Čardu kod Janija i mamike…(ovaj post je za one rođene najkasnije 1990. g.), a za one mlađe informacija kako je riječ o kultnoj krčmi neposredno iza sadašnjeg slovenskog graničnog prijelaza (zgrada još stoji) gdje su generacije i generacije napravile prve plesne korake, prvi put se poljubile….
Zatvorena je nažalost ranih 2000-tih kada se radio novi granični prijelaz.
Da se može vrijeme vratiti mnoga srdašca bi zatreperila (i moje)”, napisao je Srpak.
„Mladi” Srpak vratio je mnoge Središćance i one iz okolnih mjesta u njihove najljepše godine. Svi živući, vični izlascima, će reći kako su to bila vremena kada su bez dokumenata, pješice, biciklima, rjeđe automobilima, odlazili u Čardu (op. a. neki su je još zvali Pičačarda). Vlasnike su svi znali kao Janija i Mamiku koji su kao mladi bračni par, ona iz gornjeg Međimurja, a on iz Čentibe, ovdje otvorili specifično građeni ugostiteljski objekt s velikom terasom pa se ovdje vikendima uvijek tražilo mjesto više zbog glazbe koja je zbližavala Međimurce i Prekmurce, doduše bilo je i zabava kada su ovdje radile međusobne šake i to najčešće glede kojeg krivog ljubavnog pogleda.
– Hvala Dražene što si nas vratio u nešto što se nikada neće i ne smije zaboraviti – rekao nam je tim povodom jedan od stalnih gostiju kultne krčme Središćanac, a koji je ušao u osmo desetljeće života.