Danas je na sajam ugostiteljstva i slastičarstva u Italiju otputovao profesionalni kuhar iz Šenkovca Danijel Naranđa (47), rodom iz Preloga, čovjek bogate kuharske karijere koji je mnogo godina proveo u Hrvatskoj i inozemstvu kuhajući. Danas, on je cijenjeni nastavnik kuharstva sa slastičarstvom u Srednjoj školi Prelog, koji se i dalje jako trudi, neprestano usavršava, a svoje bogato kuharsko iskustvo prenosi na buduće mlade kuhare.
Muž kuhar inače je san svake žene, a profesionalni kuhar je poput uzvišene sile nad kuharima amaterirma, tako da nam je bila čast porazgovarati s njim i upoznati čovjeka koji zna s kuhačom, začinima, ali, najvažnije i s učenicima kojima prenosi dalje znanje. Evo što je rekao…
U redu, s kim živite, kuhate li im, jesu li sretni?
– Živim u kući u Šenkovcu s djevojkom i njezinom roditeljima. Povremeno im, dok imam vremena, kuham. Najčešće im pripremam tradicionalna međimurska jela na moderan način, što mi je ujedno i priprema za natjecanja kako mene osobno tako i mojih učenika. Inače, kod kuće najviše volim kad kuhaju žena i punica jer je hrana jako ukusna i sve pojedem.
Kako je nastala vaša ljubav prema kuhanju?
– Ljubav prema kuhanju rodila se uz moju pokojnu baku, Ličanku Ružu Trstenjak, kod koje sam nakon škole išao na ručak. Ona mi je rekla: ‘Ti moraš biti kuhar, voliš jesti i igrati se rajnglicama!’. Prvo jelo koje sam skuhao, uz njenu pomoć, bilo je grah varivo. Malo mi je pregorjelo, pa smo promijenili lonac… Žao mi je da moja baka nije duže poživjela, jer naučila bi me i ličke specijalitete. Ona je kuhala savršeno!
Nastavnik ste u Srednjoj školi Prelog već 7. godinu, a prije toga radili ste godinama kao kuhar, gdje sve?
– Radio sam na moru (Mali Lošinj, Brač, Krk), u Njemačkoj i u Nizozemskoj, u restoranima i hotelima, kuhajući uglavnom ala carte jela (jela po narudžbi). Volio sam taj posao i prihvaćao ga sa svime što dolazi uz to. Primjerice, 15 godina u komadu nisam bio doma za Božić i Novu godinu. Danas svoje znanje s užitkom prenosim na mlade. U školi kuhamo uglavnom svaki dan, jedino ne kuhaju učenici 1. razreda u prvom polugodištu.
Kakva je razlika između kuharstva vani i kod nas?
– Po radu slično, ali je vani taj posao bolje plaćen, no i kod nas u Hrvatskoj realnost – nedostatak kuhara – potiče na to da se i tu kuhari bolje plaćaju. Nadalje, njemačka kuhinja je jednostavnija od naše, manje je pripreme i više je gotovih proizvoda, Nizozemska kuhinja malo je bliža našoj, dok mi u Hrvatskoj radimo sve od nule – od sirovine do gotovog jela.
Kakva je prosječna plaća kuhara u međimurskim restoranima?
– Oko 8000 kuna neto (oko 1000 eura) pa više, ali sve zavisi o kuharu, njegovoj samostalnosti, kao i o tome je li šef kuhinje (onda mu je plaća veća).
Biste li se voljeli vratiti u restoran, kakvi su vam planovi?
– Plaće nastavnika su manje, ali – volio bih do mirovine raditi kao nastavnik! Uopće ne razmišljam o povratku u restoran kuhinje jer me ovaj posao u potpunosti zadovoljava. U sklopu škole povremeno radimo i evente za potrebe Međimurske županije, a na većim eventima učenici pripremaju hranu uz naše mentorstvo i stručnu pomoć. Obožavam posao nastavnika jer svoja iskustva mogu prenositi učenicima i najdraži mi je taj praktički dio, kad znanje prenosim djeci, jer praksa mi je najvažniji dio i to je njihova budućnost. Puno mi znači kad u budućnosti sretnem svoje učenike, vidim ih da rade kao kuhari i sretni su!
Koja su vam osobno najdraža slana i slatka jela i što najviše volite kuhati?
– Sve volim kuhati, dosta slažem kombinacije ribe i mesa na jednoj tanjuru. Najdraža jela su mi međimurska prežgana juha, meso z tibice, mesna jela, ali i jela s povrćem, varijante tradicionalnih jela pretvorenih u moderne verzije, kao što su npr. ražnjići od kozica sa špekom i šljivama… Od slatkog najviše volim krapce, staro međimursko staklo jelo koje se radi s tikvom, makom, orasima…
Recite nam više što ćete u Italiji? Putujete li često?
– U Riminiji u Italiji nastavnici ugostiteljstva iz četiri srednje škole Sjeverozapadne Hrvatske: Zaboka, Bjelovara, Varaždina i Preloga i ja ćemo u sklopu EU projekta „Receza“ (Regionalni centar Zabok) sudjelovati u usavršavanju ručne izrade tjestenine . Svake godine sudjelujem u raznim natjecanjima i radionicama u sklopu ERASMUS projekta EU-a. Prošle godine bio sam u Španjolskoj, a nedavno u Italiji i Njemačkoj. S nama uglavnom idu i učenici, koji tamo imaju praksu, a idemo u i Francusku, Sloveniju Austriju, Portugal, Tenerife…
Koje vam je jedno od najdražih natjecanja na kojim ste sudjelovali?
– Međunarodno natjecanje „Biser mora“ na Braču, gdje sam u različitim disciplinama osvojio 1., 2. i 3. mjesto i ušao u Blackbox – natjecanje pet najboljih kuhara, gdje sam bio četvrti.
Bravo! Također radite i s udrugom Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije (DOSTI)?
– Da, držim im kuharske radionice i ta boižićne blagdane, u suradnji s vlasnicima Izletišta Goričanec u Svetom Martinu na Muri počastili štićenike te udruge ručkom (ja sam odradio kuharski dio, a vlasnici su dali sirovine).
Što još volite raditi u slobodno vrijeme, osim kuhati?
– Bavim se brdskim biciklizmom i predsjednik sam udruge „Laganini“ u Prelogu, koja okuplja rekreativne bicikliste u dobi od 2 do 70 godina, biciklom idemo i za Vukovar i Mariju Bistricu, a ove godine i za Majstorsku cestu. Uzgajam lješnjake i orahe, od kojih volim raditi i deserte, slastice i salate.
Što biste poručili svima koji žele postati kuhari?
– Da se upišu u najbolju školu, Srednju školu Prelog, i da ispune svoje snove!
