Za desetak dana, točnije u nedjelju 22. siječnja je Vincekovo, uz Martinje i Urbanovo najradosniji i najsvečaniji dan u godini za vinogradare, vinare i prijatelje dobrog vina i druženja.
Želja mi je bila napraviti pričicu o Vincekovom, premda o tome znam gotovo sve, ali uvijek se pronađe nešto novo, a kada želiš ovakvu priču pohodiš vinogradara i vinara od formata, a ja dođoh kod Alojza Novaka na Kozlovčaku, dijelu naselja Svet Urban. Upitah Alojza kako je, pohode li ga novinari i koje je vino najbolje u njegovoj vinskoj riznici?
– ‘Tak sam kak stari človek, puno bremena, sve manje snage, ali ide nekak, mora se. Novinari? Pak gdo su oni, osim tebe i Jurgeca za druge ne znam. Pa kak pitate koje vino je najbolje, a dobro znate da je to traminac vino na kojem počiva naša povijest i sadašnjost i za kojeg smo dobili veliki broj odličja i priznanja!’
Bijah iznenađen jer bio sam siguran kako je Alojzov adut sauvignon, ali i ja sam već stari čovjek pa me prešlo.
Nakon čaše savršenog traminca berbe 2021. započesmo priču.
– ‘Je, tak vam je to, naša vinarija počiva na tradiciji koja započinje 1814. godine i do danas je opstala zahvaljujući vrhunskoj kvaliteti naših vina, svih ne samo traminca. Traminac je gospodsko vino, kojeg su odavno prepoznala gospoda, doktor, odvjetnici, ali i prebendari stolnog kaptola. U ona sada već davna vremena traminac je bio vino jako traženo, ali zbog složenog uzgoja grožđa i stvaranja vina nisu se povećavale površine, nego se prednost davala vinima koja su bila dobra za špricere-gemište. Nova i najsvjetlija povijest našeg traminca započinje 1992. godine i od tada vino nosi status ili vrijednost vrhunsko. Imamo klasičnu berbu, zatim kasnu berbu i berbu prosušenih bobica, a za njih smo dobivali najviša priznanja na sajmovima, izložbama i ocjenjivanjima. Ovo vino nije za pijenje uz jaka mesna jela, roštilje i slično, nego uz kolače, torte i slatka peciva.’
Šutio sam i pozorno slušao i bilježio riječi tandema Alojz-Marija Marina, a uskoro nam se pridružio unuk i sin Karlo i očima me upitao ide li po harmoniku.
Naravno da sam dao pristanak, no dvojcu sam postavio pitanja:
Ako je, a sigurno je tako dobar, zašto se ne uzgaja na većim površinama i kakve je boje grožđe?
– Samo zbog složenosti ili zahtjevnosti uzgoja grožđa i prerade u vino, vinogradari pa tako i mi ne širimo ili povećavamo uzgoj, nego smo utvrdili površine i količine i stoga prodaja nije upitna. Grožđe je rosse boje, ali vino je svjetlo, bijelo i u tome je tajna njegove izvrsnosti’. Završili smo lijepu priču o tramincu, a potom je na scenu stupio Karlo na Weltmaesterici. Prvo naši hitovi ‘V dolini tihoj mala je vasica’ i ‘Ne dirajte mi ravnicu’, a u nastavku sve od Drine do Jesenica, dok su glasnice izdržale. Marija Marina skuhala je domaće klobasice koje su stvorili Alojz i Karlo, ponudila na stol i poslužila čuvenu mješavinu vina Urbanska kap i pripomenula. ‘ Napišite, ako morete da je prošlogodišnji traminac (grožđe) imao 102 oecla’. Moremo! Jer vjerujemo kako će ostvariti rezultate i status vrhunskog vina. Tako smo mi krenuli Vincekovom ususret, krenite i vi Međimurskom vinskom cestom za početak.