Nerijetko se na našem portalu pojavljuju vijesti i fotografije koje nam šalje umirovljenik Branko Mezga iz Domašinca. Odnose se one na akcije i događaje koji se provode u Domašincu, a najčešće je njihov inicijator i učesnik on sam. Poznat je u Matici umirovljenika MŽ, jedan od najzaslužnijih što umirovljenici Domašinca imaju brojne prijatelje diljem Međimurja.
Iako je elokventan, kada smo mu danas ujutro čestitali rođendan teško smo iz njega „izvukli“ nešto više o njemu smatrajući kako je zavrijedio da ga javnost izvan Domašinca bolje upozna…
-Ja sam u svemu tome najmanje važan. Svagdje je potreban kotač zamašnjak i to što sam to me čini sretnim- rekao nam je.
Branko je na današnji dan rođen u Baranji, Belom Manastiru. Tamo je završio osnovnu školu, a Školu učenika u privredi-smjer zidar u Čakovcu. U GOC-u Čakovec završio je dodatno obrazovanje i postao građevinski poslovođa. Kao takav radio je po mnogim gradilištima bivše države pa SSSR-u, Njemačkoj i RH. Nažalost puno mirovinu nije dočekao jer je obolio na srce i nakon operacije je s 32 godine staža morao u mirovinu.
Kao što istaknuli, aktivan je u Podružnici umirovljenika čiji je i predsjednik. U toj aktivnosti ne zaostaje niti njegova supruga Verona. U Općini Domašinec je aktivan od samog osnutka.
Zajedno sa suprugom ističu se po dragovoljnom radu. –Dragovoljni rad nas čini sretnima i zadovoljnim jer smo srodne duše za pomoći drugima za dobrobit svih nas- rekao je danas prije podne kada je bio zaokupljen i pripremom delicija za blagdanski stol koji je rasprostrt u ovo vrijeme.
Najdraži čestitari će ovdje biti potomci, kći Violeteta i sin Aleksandar, unuci: Ivan, Saša, Erik i Jakov i praunuka Nikol.
Donosimo dvije fotografije dok su još delicije bili u pripravi, a treća mu je najdraža uz rođendansku tortu koju je najdražom i voljenom pripremila njegova Verona.
