Kristina Poljak (43) iz Svete Marije, rodom iz Koprivnice, po struci trgovkinja, a također i supruga i majka dva sina, 40 godina svog života živjela je ‘mirnim’ životom ne sluteći da u sebi krije vrhunski fotografski talent. A onda je jednog dana, prije tri godine, odlučila kupiti fotoaparat. Njezine fotografije danas krase mnoštvo Facebook grupa i zadivljuju stanovnike čitavog Međimurja i Podravine!
– Oduvijek sam voljela prirodu i umjetnost. Hobi mi je bio slikanje. No, fotografijom se nikad prije toga nisam bavila. Prije tri godine kupila sam si prvi fotoaparat i njime sam pofotkala dva dječja rođendana (od sina) i zatim shvatila da mi treba bolji te je ostao u ladici. Fotografirala sam mobitelom. Prije godinu dana kupila sam si pošteni, Canonov fotoaparat, a s vremenom i 3 objektiva: Canonov 10-18 mm, Canonov 70-200 mm i Tamronov 150-600 mm – priča Kristina i otkriva kako je za sve zaslužan njezin pas.
U ŠETNJE S PSOM I FOTOAPARATOM
– Oduvijek volim prirodu, odrasla sam u Koprivnici u kući kraj šume. Prije 2 i pol godine nabavila sam njemačkog ovčara Maxa, krenula s njim u šetnje i fotkati ga i tako sam dobila poticaj fotkati i ostalu prirodu i životinje oko sebe. To najviše volim fotografirati, iako volim fotografirati i arhitekturu, ljude… – otkriva Kristina.
Ona svakodnevno u svojim šetnjama susreće srne i razne vrste ptica, a posebno sjenice, čaplje, labudove te ostale životinje. Oduvijek su je zanimale ptice, pa je naučila i njihove vrste, a da bi uhvatila dobru fotografiju neke ptičice, svjesna je da mora i po pola sata čekati i primiriti se da ih ne prestraši. U takve šetnje s njom Max ipak ne ide, kao ni u one gdje bi mogla susresti jazavce, divlje svinje, mlade srne i druge životinje. U doba parenja u ovim krajevima, kaže, ima i dosta jelena.
NIKAKO DA ‘ULOVI’ LISICU
Jedina životinja koju još nije uspjela uhvatiti u svoj objektiv je lisica.
– Jednom sam vidjela lisicu kod Koprivnice, no taman nisam imala fotoaparat sa sobom i baš mi je bilo žao. Još nemam lisicu niti na jednoj fotografiji! – požalila nam se.
U šetnjama joj se često pridruži i mlađi sin Filip (15), također ljubitelj prirode i životinja, koji joj je, kaže, dosta sličan. Osim uz vikendicu koju imaju blizu Drave, Kristina redovito šeće na Pažutu u Donjoj Dubravi, ušću Mure u Dravu kod Legrada, Marini Prelog i po podravskoj Šoderici kod Đelekovca. Tu i tamo ode i u Rasinje i Crnu Goru kod Koprivnice, Podravinu i dr.
Prije godinu i pol počela je stavljati svoje fotografije na Facebook grupe „Lepo naše Međimurje“, „Podravina“, „Drava“, „Divlje životinje Hrvatske“ te neke strane grupe ljubitelja prirode i njezin fotografski talent brzo je postao cijenjen na FB zajednici. No, Kristina bi voljela da joj fotografija postane i više od hobija.
ŽELJELA BI OTVORITI SVOJ FOTO-OBRT
– Nije mi žao ni jedne lipe koju sam uložila u fotografsku opremu jer sam shvatila da je fotografija moja velika ljubav i da jednostavno uživam u tome! Trenutno sam na bolovanju zbog specifičnih zdravstvenih problema, zbog kojih ne smijem dugo sjediti niti stajati na mjestu, a posao fotografa bi mi zato bio i odličan – otkriva Kristina i dodaje kako bi jednog dana željela otvoriti svoj fotografski obrt u Svetoj Mariji, gdje to i nedostaje, a fotografirala bi sve moguće prigode.
Nedavno je nabavila i laptop te kaže da joj za kvalitetnu obradu fotografija trebaju i kvalitetni programi, Photoshop i LightRoom, koji joj je praktičan jer ga može koristiti na brzinu i na mobitelu.
– Nedavno me pozvao koprivnički fotograf Zlatko Moškon da popratim i fotografiram njegovu izložbu fotografija. Voljela bih i sama imati svoju izložbu fotografija, sad sam već skupila lijepi broj fotografija – kaže Kristina, koja napravi prekrasnu fotografiju ne samo srne u zelenoj pšenici, ptičice koja se ljulja na grani već i nečijeg psa kojeg je zatekla u običnom seoskom dvorištu tijekom šetnje.
Kristina Poljak, koja je završila i fotografski tečaj, sudjelovala na natječaju „Volim svoju županiju“ s tri fotografije koje su sve bile izložene u Riznici Međimurja i trenutno sudjeluje na natječaju CEWE-a, te se nada da će jednog dana ovu ljubav pretvoriti i u biznis, primjer je da za otkrivanje talenta nikad nije kasno.
Želimo joj puno zdravlja i naravno, puno sreće da ostvari svoje fotografske snove!
