U zagrebačkom HNK održana je komemorativna svečanost u povodu smrti sopranistice Mirke Klarić, Međimurke rođene 1934. u Donjem Vidovcu. Sestra je književnika i scenariste Kazimira, koji je preminuo 2019. godine. Mirkin odlazak ostao je bez većeg medijskog odjeka, kao i Božene Glavak, a obje su bile velike primadone, Mirka zagrebačkog HNK, a Božena u Ljubljani.
Po formalnome obrazovanju Mirka je bila profesorica književnosti, ali je već s dvadeset godina debitirala na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu ulogom Santuzze u Mascagnijevom opernom djelu Cavaleria rusticana, postigavši veliki uspjeh.
Pjevanje je učila privatno, kod Lee Vomačke, a usavršavala se u glasovitoj milanskoj Scali. Članicom HNK postala je 1956. i ostala mu vjerna do umirovljenja 1984. godine. Osim glasovnom ljepotom, imponirala je scenskom elegancijom i svojom pojavnošću, postavši miljenicom publike. K tome bila je glumački nadarena. Pripada krugu prvakinja tzv. „zlatnog doba“ Zagrebačke opere.
Posebice je bila slavljena kao Katarina Izmailova Dmitrija Šostakoviča, koji je bio zadivljen njezinim doživljajem uloge gledajući je u zagrebačkom HNK. Ta je uloga pronijela Mirkino ime diljem opernoga svijeta i donijela joj ponude njemačkih, švicarskih, nizozemskih i talijanskih opernih kuće, te je tijekom svoje karijere pjevala Katarinu više od sedamdeset puta. Po umirovljenju živjela je prilično samozatajno, u tišini svojega doma na zagrebačkoj Trešnjevci.
