Rodom Kotoripčanin, danas građanin Preloga, umirovljeni vojni pilot Slavko Markač (79) dana 25. listopada 2022. godine imao je svoj „neslužbeni“ rođendan. Taj dan 1991. godine on i njegov kolega Zdravko Belec jedva su preživjeli nakon što im je avion pogođen 14 puta u Domovinskom ratu. Za portal Medjimurski.hr otkriva napete trenutke iz tog dana i svog uzbudljivog života.
Slavko Markač je, naime, za vrijeme Domovinskog rata bio vojnik prve eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, osnovane u Čakovcu – Pribislavcu 1991. godine. Taj dan je s kolegom Zdravkom Belcem poslan u borbeni izviđački let jer su primili obavijest da se kod Gline dižu lanseri za raketno bombandiranje Zagreba.
– Letjeli smo na relaciji Čakovec – Ivanić Grad – Klenovnik – Glina – Petrinja – Čakovec. Dobili smo zadatak locirati lansere. Međutim, na naš avion su u jednom trenutku počeli pucati. Prvi hitac dobili smo kod Klenovnika. Odlučio sam letjeti čim niže, jer je pritom manja šansa da vas pogode. Gađanje se nastavilo… Htjeli smo sletjeti na aerodrom Štakorovac kod Popovače kako bismo ustanovili jesu li nam pogođeni vitalni dijelovi aviona, no nismo uspjeli – prisjeća se Slavko, koji sve to ima detaljno zabilježeno i u dnevniku koji je vodio u sklopu Hrvatskoj ratnog zrakoplovstva.
POČETAK DRUGOG ŽIVOTA
Jedan je hitac pogodio prednje staklo, koje se rasprsnulo u letu i komadići stakla zabili su mu se u lice. Na koncu su se uspjeli sretno vratiti u Pribislavec, gdje su ustanovili da je avion pogođen na čak 14 mjesta i teško oštećen!
– Najvažnije je da nismo dobili ni jedan pogodak u rezervar niti u motor, inače nas danas ne bi bilo. Na nedavnom sprovodu predsjednika Aerokluba Međimurje Zlatka Železnjaka u Nedelišću kolega Zdravko mi je rekao da moramo proslaviti jer smo zamalo stradali i taj dan pamtimo, tada zapravo počinje naš drugi život! – kaže Slavko.
Za ovaj hrabri let, u kojem su Slavko i njegov kolega Zdravko pokazali hrabrost, odlučnost i snalažljivost i pod cijenu opasnosti za osobnu sigurnost uspješno obavili zadatak borbenog leta, dobili su i pohvalnicu pukovnika Milana Mačeka iz Glavnog stožera Hrvatske vojske u Zagrebu.
UZBUDLJIV ŽIVOT SPORTAŠA I PILOTA
Slavko Markač većinu svog života proveo je u avionu, s obzirom na to da je od mladosti letio, bilo kao sportski, profesionalni ili vojni pilot, a letio je sve do ove godine, kada mu nije produžena dozvola za let zbog kućne nesreće u kojoj mu je stradao vid na jedno oko ovog proljeća. Unatoč tome, i činjenici da mu je 79 godina, Slavko savršeno čita, i to bez naočala! Da može, kaže, danas bi se natjecao za najstarijeg pilota.
Nekad davno ovaj je čovjek radio kao profesor tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi Prelog i bio vrhunski hrvatski gimnastičar i sa svojim Gimnastičkim klubom Zagreb osvajao brojne nagrade.
Želio je živjeti u Zagrebu, gdje je i studirao na Kineziološkom fakultetu. Posao profesora odveo ga je u Prelog, zatim je radio kao referent za sigurnost na HE Čakovec i HE Dubrava, te se školovao za rezervnog oficira (JNA) i položio ispit za sportskog pilota, pa je bio u civilnoj (poljoprivrednoj) avijaciji i jedno vrijeme radio kao instruktor za agrarne pilote na zrakoplovu Cessna AG u Mađarskoj.
Napokon se u Novom Sadu školovao i za profesionalnog pilota te postao i vojni pilot. Položio je i licencu za instrumentalno letenje (FRI), što znači da može letjeti u svim uvjetima, i u magli, i po noći. Proveo je 1150 dana na ratištu te je odlikovan nizom ordena i zahvalnica, među ostalim i Spomenicom Domovinske zahvalnosti te Redom hrvatskog trolista. Danas je član Odbora za povijest Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i jedan od autora knjige „Povijest Hrvatskog ratnog zrakoplovstva“ koja će se uskoro tiskati. Ovaj je čovjek i punih 12 godina bio i predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH – ogranka Prelog.
IZBJEGAO I RAKETU NATO-A
U životu Slavka Markača sve vrvi od napetih događaja, životno opasnih situacija i trenutaka koji se ne zaboravljaju tako lako. Bio je i član prve hrvatske posade koju je napao NATO, za vrijeme Domovinskog rata iznad Hvara, kada su Amerikanci pomislili da je riječ o špijunaži te su ih zamalo srušili raketom. Bio je i prvi pilot sanitetskog zrakoplova u Domovinskom ratu.
– Riječ je o zrakoplovu za prijevoz ranjenika. Najviše sam ih prevozio iz Splita do bolnice u Zagreb. Mogao sam voziti 6 nepokretnih i 12 pokretnih. Nikad neću zaboraviti kad sam jednom prilikom vozio dečkića bez noge i curicu bez ruke – prisjeća se Slavko tragičnih ratnih trenutaka.
Na upit je li mu žao da je došao u Prelog, odgovara da nije, ovdje se skrasio i pronašao sreću i ljubav, svoju suprugu Mariju zvanu Maju (75). Imaju sina Ivicu Markača, koji je otišao tatinim stopama te je vojni pilot u Zadru, te kćer Mariju Šestan, profesoricu biologije i kemije u OŠ Prelog. I četvero unuka.
UŽITAK MU JE LETJETI I – CIJEPATI DRVA
– Nije mi žao i danas mi je lijepo živjeti u Prelogu. Užitak mi je letjeti i – cijepati drva! Imam puno zanimacija, aktivan sam u Aeroklubu Čakovec, igram i tenis te imam grupu tenisača u koju mogu ući isključivo oni koji su bili operirani. Primjerice, trojica nas ima operirane kukove – priča nam Slavko, a upitali smo i njegovu suprugu Maju kako je to biti žena vojnog pilota.
– Kad mi je muž krenuo u avijaciju, bio mi je to veliki šok u životu jer sam se uvijek brinula hoće li se vratiti živ kući, a dok mi je sin Ivica također krenuo za pilota to mi je bio dodatni šok. Iako, s obzirom da je Ivica od malena bio s tatom po aerodromima, nije ni čudo da mu je on prenio i ljubav prema letenju. Nije lako biti supruga pilota, s posebno ne u vrijeme rata. Stalno ste u brizi i nekako se morate naučiti živjeti s tom činjenicom – rekla je Maja.
Maja je svakako supruga jednog od najboljih međimurskih i hrvatskih pilota ikad, jednog od rijetkih koji se bez imalo problema mogao spustiti na improvizirani aerodrom u Bihaću usred noći. Čovjeka koji je prevozio ranjenike, izbjegao smrt više puta i izuzetnim manevrima spasio situaciju ne jednom.
Čovjeka koji je preživio toliko toga, a sada maksimalno uživa u svojim starim danima.
Slavko danas čeka operaciju oka i nada se ponovno vinuti u visine, jer biti pilot nije samo zanimanje već i način života, a mi mu želimo da to što prije ostvari!
