Vračajući se sa zahvalnog biskupijskog hodočašća u Rim potrebno je staviti za trajnu uspomenu nekoliko riječi na papir. Varaždinska biskupija koja je bulom pape sv. Ivana Pavla II. osnovana 1997. godine, ovih dana i mjeseci obilježava svoj srebrni jubilej – dvadesetpetu godinu svoga postojanja.
Tim povodom organizirano je zahvalno hodočašće u Rim, vječni grad i centar kršćanstva, grad i mjesto gdje se vjernik može nadahnuti novom snagom za daljnji vjernički život. Ovo hodočašće u Rim ujedno je bila i prilika stati i pomoliti se na grobovima apostolskih prvaka Petra i Pavla, ali i drugih svetaca i mučenika.
No, vratimo se na početak. U nedjelju, u popodnevnim satima točno u 17 sati sa različitih lokacija biskupije krenulo je deset punih hodočasničkih autobusa na svoje šestodnevno putovanje. Vjernici župe Prelog, Belica i Podturen činili su jednu od dvije hodočasničke grupe iz Međimurja.
Nakon prelaska granice i udobne noćne vožnje u ranim jutarnjim satima, prije izlaska sunca stigli smo na prvu postaju našega hodočašća, u grad Asiz. Sveti Franjo dočekao ih je raširenih ruku i na svakom koraku osjećala se prisutnost djelića povijesti i samoga sveca. Najprije smo se popeli na najviši vrh u gradu, staru gradsku tvrđavu s koje smo imali prekrasan pogled na buđenje zore i izlazak sunca, gdje smo molitvom pozdravili Mariju i nebeski dvor.
Razgledavajući donju baziliku posjetili su i pomolili se na grobu sv. Franje za poniznost i jednostavnost, a zatim se uputili u gornju baziliku svetoga Franje gdje smo prvi puta kao grupa od petsto hodočasnika slavili svetu misu koju je predvodio naš biskup mons. Bože Radoš. Ohrabreni njegovim poticajnim riječima i osnaženi u susretu s Gospodinom nastavili smo razgledavati prekrasan gradić Asiz u kojem se nalazi i bazilika i grob sv. Klare. Razgledali smo i druge značajne crkve s kojima su povezana ova dva sveca, Franjo i Klara. Osobito im je na srcu bila molitva za naše mlade pred grobom bl. Karla Acutisa, mladog sveca, sveca u trapericama i NIKE tenisicama, sveca koji je obožavao Euharistiju i Gospodina.
U kasnim popodnevnim satima nastavili smo put prema Rimu i odredištu gdje smo bili smješteni – Fraterna Domus. Okrijepljeni večerom nakon napornog putovanja spavanje je bila jedina logična opcija.
Crkva sv. Jeronima dio je hrvatskog tla u vječnom gradu Rimu, a bila je skoro premala za cijelu grupu. Nakon napornog dana večera i pokoja piva osnažili su naša tijela koja su se pripremala za posljednji dan u Rimu.
U četvrtak su imali prilike obići i treću papinsku baziliku sv. Pavla izvan zidina, nekoliko važnih crkava i na posljetku rimski Colosseum. Posljednjeg dana hodočašća na povratku svojim kućama bili smo u Padovi, u svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića gdje smo zajedno slavili svetu misu. Razgledali smo i pomolili se u svetištu sv. Antuna Padovanskog. Kratak razgled Padove, pokoja kava i suvenir bili su završetak ovoga hodočašća.
