Dokaz da jesen nije razdoblje zatišja kad su biljke u pitanju je i dvorište umirovljenice Jelene Kivač (67) iz Čehovca, naselja u sklopu Grada Preloga, koja u svom dvorištu ima pogled na prekrasan, čaroban jesenki krajolik, pri čemu se posebno ističe ruševina na susjednom dvorištu kompletno obrasla lozom i bršljanom, što predstavlja prekrasan prizor.
– Na proljeće je ovo oaza zelenila i utočište za ptičice, posebno crvenperke koje ovdje rade gnijezda, imaju svoj mir i uživaju. Ljeti i loza i bršljan cvjetaju i ovaj prostor postaje raj za pčelice. Sve toliko zuji, kao da su bombanderi u dvorištu. A na jesen, ovo je hranilište za čvorke, koji jedu crne bobice od loze – priča Jelena.
Nije uvijek bilo ovako. Jelena je nekad u susjednom dvorištu gledala samo staru, oronulu kuću s gospodarskim zgradama, koja se urušavala. Kako je to objekt s oko 20-ak vlasnika, što se nije niti prodalo, niti rušilo, a prvo se urušio jedan dio zida tog objekta ravno u Jelenino dvorište. Tako je jedan dio te građevine, odlukom Grada Preloga, maknut, jer je predstavljao opasnost po život, no ostatak je ostao.
Jelena je zatim posadila nekoliko grančica loze i bršljana uz taj objekt i eto, nakon desetak godina, biljke su ga čitavog prekrile i ruglo pretvorile ga u nešto i lijepo i korisno.
Osim ovog impozantnog pogleda na velike količine loze i bršljana, koji svojim crvenim, zelenim i žutim bojama posebno privlače pogled ujesen, Jelena u svom dvorištu ima još mnogo toga što ga čini ugodnim u svako godišnje doba.
Posebno za oko pada veliki bijeli jasmin, a tu su i nar, ruže, ljetni i običan jorgovan, pelargonije, kadife, limun, mandarina, bijeli, crveni i ružičasti oleandri, smokve, aronija i dr. U svojem vrtu Jelena uzgaja i kamilicu te ima raznorazno povrće, a također i mali voćnjak sa starinskim sortama jabuka, krušaka, šljiva, mušmulom i drugim voćem. U voćnjaku se slobodno kreću njezine kokoši.
Jelena je mudro odabrala i što će posaditi uz ogradu prema susjednom dvorištu, koja vodi do ulice, a koja će imati i estetsku i praktičnu ulogu. To je fotinija, zimzelena biljka koja na proljeće ima crveno lišće, ljeti ga s jakim suncem malo gubi, te na jesen lišće zeleni.
Za biljke u svom dvorištu brine naravno ona, uz pomoć svog partnera Senada. Jelena je u mirovini od 2017. godine, a cijeli svoj radni vijek provela je kao administrativna radnica u Županijskoj bolnici Čakovec. Njezin životni moto je, kaže:
– Živjeti što mirnije, jednostavnije i zadovoljnije, u skladu s prirodom!
Obožava odlaziti s partnerom na ribičiju na staru Dravu u ranim jutarnjim satima, gdje ju opušta, kaže, prekrasan krajolik i cvrkut ptica, a također uživa u sušenju bilja (bazga, gospina trava, kopriva, stolisnik, melisa, kamilica…) i izradi čajeva i napitaka.
– Radim si domaće sokove od jabuke, jabuke i mrkve, džemove od aronije, sušim čaj od šipka, radim napitak od gloga za vene… – priča nam Jelena i dodaje kako razmišlja o izradi octa od aronije. Jelena uživa u svojim umirovljeničkim danima u potpunosti.
