Sredinom travnja prvi put je na području Međimurske županije organizirano puštanje na slobodu nekoliko vrsta ptica zahvaljujući suradnji Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode s udrugom za zaštitu divljih životinja (AWAP). Nakon oporavka u oporavilištu na lokaciji uz Muru poletjele su sove kukuvije, šumska sova i škanjci.
Zoran Horvat, voditelj Centra za zbrinjavanje divljih životinja AWAP iz Kraja Gornjeg, mjesta kod Zaprešića, koordinirao je puštanje ptica uz suradnju djelatnika Međimurske prirode. O prihvatu ozlijeđenih ptica u oporavilište i radu udruge AWAP ističe:
– Počeli smo raditi 2003. godine. Godišnje primimo oko 800 životinja koje pokušavamo rehabilitirati i pustiti ih u prirodu. Većinu ih uspijemo spasiti. Najviše na oporavak pristižu ptice, uglavnom grabljivice, zatim sove i rode. Ptice koje su u prirodi najmnogobrojnije, kao što su kukuvije, male ušare, škanjci, u najvećem broju dolaze do nas. Dojave o ugroženim pticama dolaze preko Javnih ustanova za zaštitu prirode, veterinarskih stanica i privatnih nalaznika. Životinje nam uglavnom dovoze nadzornici i čuvari prirode Javnih ustanova. Kod prihvata ptice predsjednica udruge Ingeborg Bata, ujedno i veterinarka, pregleda pticu, određuje ako treba liječenje, operacija ili drugi postupak s pticom. Nakon veterinarskog pregleda ptica dolazi u oporavilište gdje se ponovo uspostavlja letna kondicija te se one vraćaju u formu uz dobro hranjenje. Ako se radi o mladim pticama koje su došle do oporavilišta kao bebe, pokušavamo ih naučiti na plijen koji će morati sami loviti. Kad su ptice oporavljene, vraćaju se u svoja staništa gdje će se brzo vratiti svom prirodnom okruženju.
– Tijekom godine dana pustimo na slobodu oko 70 % primljenih ptica. U prosjeku godišnje primimo oko 300 ptica koje su strogo zaštićene vrste. Zbrinjavamo i nezaštićene vrste, tako da u prosjeku godišnje primimo ukupno oko 800 ptica. Na oporavak stižu i ptice koje nisu česte, tako da smo imali orla krstaša, sive sokolove, sokola lastavičara i stepskog sokola te močvarnu sovu. Sve češće dolazi i velika ušara. Emotivno prihvaćam svaku spoznaju kad imamo potvrdu da je ptica koja je puštena na slobodu viđena. To je pokazatelj da sve što radimo ima smisla. Nedostaju ljudski resursi. Od volontera nažalost nismo imali nikad puno koristi. Trebali bismo imati i zaposlene ljude, ali nažalost financijska sredstva nam ne dozvoljavaju. Potrebna nam je i nova tehnička infrastruktura, vozila i oprema. Prijavili smo se i na određene projekte, ali nažalost nisu prošli. – iznosi Horvat podatke o broju ptica koje na godišnjoj bazi stignu do Centra za zbrinjavanje divljih životinja AWAP.
O puštanju ptica na slobodu u prirodu Međimurja snimljen je i kratki videozapis.