Poput Gorsko-kotarskog risa (lat:lynx iynx) srdit je ovih dana Stjepan Pozderec, komunalni redar i radnik Općine Štrigova i direktor komunalnog poduzeća ŠTRIKOM, a razlog ljutnje i srdžbe doznao sam razgovarajući s njime u općinskom uredu, prvo se uvjerivši kako nisu u pitanju američki cvrčak i zlatna žutica. – Mnogi ljudi opsjednuti komocijom i umjesto da malo upregnu razum i snagu i sami pokose dijelove ‘javnih površina’ pred i uz svoje gruntove, kojima nisu vlasnici, ali…
Ne mine dan da me ne zove nekoliko takvih žitelja naše općine i traže da im pokosimo travu uz bakine općinske ceste i to tako kao što oni žele i misle da smo to dužni napraviti. Odgovaram im kako strojno košenje, dakle kosilicom montiranom na traktor nije jednako kao ono što se kosi kod kuće. Javne površine uz prometnice se ne kose svakog tjedna jer za to nema prevelikog razloga, a i ekonomski nam je neprihvatljivo. Jer, jako dobro znam koliko košta dizel gorivo, a nemamo pravo na Plavi dizel.
Bankine se uređuju i kose zbog sigurnosti svih sudionika u prometu, a mi nismo ‘radio postaja’ koja ispunjava ‘glazbene želje’ i letimo kamo nas netko zove iz obijesti ili sličnih razloga. Niti Hrvatske ceste niti Županijska uprava za ceste ne kose i rade po željama. Postoji plan košnje po naseljima kojim je definirano kako se tijekom sezone obavljaju dvije do tri košnje i mi se toga pridržavamo i to poštujemo.
Ima situacija kada kosimo izvan plana košnje i to kada utvrdimo kako za to postoje stvarni razlozi ili kada nam ljudi kažu kako je situacija takva da sami to nisu u stanju obaviti, a razlog je opravdan, u dahu je izgovorio prvi komunalac Općine Štrigova, Stjepan Pozderec. Rekao je kasnije mirniji Pozderec kako u općini i ŠTRIKOMu imaju potrebe zaposliti strojara koji bi upravljao i radio s komunalnim traktorom koji bi sa svojim priključcima bio potpuno iskorišten.
