Udruge Mladi informatičari Strahoninca i Međimurski informatički klub iz Čakovca već godinama okupljaju djecu prenoseći im informatička znanja. O kvaliteti njihovog rada govore brojna priznanja i nagrade koje su osvojili njihovi polaznici, a na nedavnom Državnom natjecanju u informatici sudjelovalo je čak 12 njihovi članova. Nisku odličnih rezultata ovog su puta nastavili Ivano Lukačević, koji je bio najbolji u kategoriji Primjena algoritama za učenike petih razreda osvojivši nevjerojatnih 100% bodova i Ozana Margotić koja je bila najbolja u istoj kategoriji za učenike šestih razreda. Zapaženi uspjeh ostvarili su i ostali njihovi predstavnici, pa je čak četvero njihovi članova proteklog vikenda sudjelovalo na Juniorskoj hrvatskoj informatičkoj olimpijadi u Zagrebu.
Bio je to dobar razlog da voditelja Centra izvrsnosti i informatike Međimurske županije, predsjednika Udruge MIS i mentora dvoje državnih prvaka mr.inf.Dejana Drabića upitamo po čemu su ta djeca toliko posebna.
-Posebni su po njihovom entuzijazmu i želji za usvajanjem znanja. Po svim ostalim interesima to su sasvim obični i normalni klinci. Kod nas na jedan poseban način razvijaju kritičko razmišljanje. Uvijek me fascinira koliko su djeca te dobi žedna i gladna znanja, kao i brzina kojom napreduju. To je ponekad zaista nevjerojatno, jer unatoč tome što im mi pružamo mogućnost razvoja i ubrzanog stjecanja znanja, radi se o području koje, naizgled, može biti teško i zato oduševljava njihov pristup učenju i stjecanju informatičkih znanja, naglašava Drabić.
U kojoj dobi je optimalno krenuti?
Svjetska iskustva govore da se može započeti već u vrtićkoj dobi, ali to traži razrađene strategije, kadrove i opremu. Kurikulumi za tu najraniju dob su nešto drugačiji od naših, jer mi počinjemo raditi s djecom od drugog razreda osnovne škole kada nauče čitati i kada mogu koristiti računalo adekvatan način, objašnjava Drabić.
Udruge MIS i MIK trenutno okupljaju oko 150 djece u 13 skupina podijeljenih na Centar izvrsnosti i informatike i STEM centar. Većinu roditelja zasigurno zanima kako mogu preusmjeriti djecu, koja za računalom provode najviše vremena igrajući igrice, u sustav koji bi im omogućio informatička znanja i vještine koja bi im kasnije itekako dobro došla.
-Činjenica je da nas tehnologija zaokuplja, ali je olako shvaćamo. Potrošačko smo društvo i tehnologiji pristupamo ponajviše kupujući skupocjenu opremu poput mobitela i računala. Od toga nema velike koristi ukoliko djecu ne naučimo razmišljati. Razvoj analitičko-logičkog mišljenja u što mlađoj dobi izrazito pridonosi razvoju kritičkog mišljenja kasnije. Kod nas čak i djeca osnovnoškolske dobe uče neke sadržaje koji spadaju u sferu rada na fakultetima. Mi, međutim, ne radimo istovjetno kao obrazovni sustav i dajemo naglasak na razvoj vještina i razmišljanja. Naša rješenja djeca moraju razumjeti i osjetiti, nema bubanja i mehaničkog učenja. S obzirom da u našem radu nema ispitivanja, ni metoda prisile rezultati naših članova su više nego dobri. Mi ih usmjeravamo prema znanjima i vještinama koje su danas najtraženije na svijetu. Velike informatičke kompanije gladne su takvih kadrova i ovi će klinci uskoro biti spremni za zanimanja budućnosti s područja umjetne inteligencije ili nanotehnologije. Siguran sam, također, da će neki od njih završiti u Rimčevom kampusu, tvrtki Damir Sabola i sličnim kompanijama, uvjeren je Drabić.
U kraćem razgovoru popričali smo i s dvoje državnih prvaka. Ozana Margotić učenica je 6.razreda, a informatici se više posvetila prošle godine.
-Čim sam dobila informatiku u školi nekako mi se sve to činilo zanimljivim, jer sam oduvijek voljela tehnologiju. Zato sam počela ići na dodatnu nastavu i bilo mi je super što smo tamo radili i dosta drugih stvari od onoga što učimo na nastavi, kaže Ozana koja je ubrzo počela razvijati programerske vještine, a uz informatiku ide joj i matematika, pa će uskoro i na državno natjecanje. Sebe vidi kao buduću znanstvenicu, možda kemičarku, ali u slobodno bi se vrijeme svakako bavila i programiranjem.
Ivano Lukačević učenik je 5.razreda, a državni prvak je postao riješivši test stopostotno.
– Nije baš bilo teško, kaže nam posve ozbiljno Ivano koji zasada jedva dosiže do monitora, ali uz informatiku uči ruski, igra šah i posebno voli matematiku.
Slično nam govori i dvanaestogodišnji Leo Dolenec koji se radi informatike ostavio karatea, a rado uči strane jezike. Ipak, informatika mu je prioritet, pa će i srednju školu i fakultet birati sukladno tome. Marka Hrenića u svijet informatike je povukao stariji brat, a san mu je postati programer i radno mjesto potražiti u inozemstvu.
Ovaj smo razgovori vodili uoči Juniorske hrvatske informatičke olimpijade u Zagrebu. Tamo se okupilo 25 najboljih učenika viših razreda osnovnih škola iz cijele Hrvatske. Četvorka iz MIK-a i MIS-a, iako među najmlađima, zauzela je mjesta u sredini poretka pokazavši tako još jednom svoje potencijale koji će do punog izražaja doći u godinama pred nama. Na tom putu želimo im mnogo uspjeha!
