Martin Mlinarič (18) iz Nedelišća uspješan je mladi atletičar koji je prošlog vikenda na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske za juniore i juniorke održanom u Zagrebu osvojio zlato u svojoj temeljnoj disciplini – skoku u vis – te srebro u troskoku, a danas putuje u Tursku na Prvenstvo Balkana za juniore. Tim povodom posjetili smo ga u njegovom domu u Nedelišću.
U svojoj sobi, Martin Mlinarič ima više od 70 medalja i pehara, koje su dokaz njegovog, kako kaže sustavnog treniranja atletike u posljednje tri godine, dok se atletikom bavi sve skupa već 8 godina, od svoje 10. godine, kada mu je trener postao, a to je i danas, bivši uspješan atletičar Aleksandar Puklavec iz AK Sloboda iz Varaždina.
OD GIMNASTIKE, PREKO NOGOMETA DO ATLETIKE
– Sport sam upoznao s 5 godina, kada sam počeo trenirati gimnastiku u Atonu, koji mi je preko puta moje kuće. Atletiku sam prvi put počeo trenirati u 3. razredu osnovne škole, no onda mi je interes bio, kao i svim mojim prijateljima, na nogometu, pa sam se prebacio na to. No, u 5. razredu je moj učitelj tjelesnog rekao da u meni vidi veliki potencijal za atletiku i počeo sam trenirati atletiku. Uz nogomet, bio mi je to sukob interesa. Još sam nekoliko mjeseci paralelno trenirao oboje, no tada se moje društvo s nogometa raspalo i našao sam dobru ekipu u atletici, pa sam dalje trenirao samo atletiku – opisao je, dodavši:
– Uz dobru ekipu i prijatelje puno je lakše odraditi i u atletici vrlo naporne treninge, jer smo jedan drugome podrška i motivacija.
USKORO STUDENT ELEKTROTEHNIKE
Nadalje, kad je krenuo u 2. gimnaziju u Varaždinu te počeo ozbiljnije trenirati atletiku, prebacio se iz Nedelišća u varaždinski AK Sloboda, što mu je bilo i praktično jer je na treninge mogao odmah nakon škole. Trenira 5 do 6 puta tjedno po 2 sata. Ove godine Martin je i maturant, a ovih se dana upisao na fakultet – elektrotehniku na Sveučilištu Sjever u Varaždinu, te se planira i dalje baviti atletikom.
Martin je u atletici ove godine još junior, a od iduće će imati status mlađeg seniora tri godine, te prijeći u status seniora. Unatoč tome, na većini domaćih i međunarodnih natjecanja nastupio je kao senior, gdje je već osvajao srebro.
U ATLETICI SE PUNO PUTUJE!
Iako je atletika dosta naporan sport, koji u Hrvatskoj nije omiljen kao npr. nogomet, Martin objašnjava kako mu ona donosi toliko mogućnosti i dobrih stvari, a jedan od velikih motiva za bavljenje atletikom mu je ljubav prema putovanjima.
– U petak, 15. srpnja putujem u Tursku na Prvenstvo Balkana za juniore, a za 3 tjedna idem na svjetsko prvenstvo za juniore u Kolumbiju. Sve mi je plaćeno od strane organizatora ili Olimpijskog odbora. Redovito dobivamo i opremu i ne moram trošiti ništa od stipendije koju dobivam i od kluba i od Olimpijskog odbora – priča nam Martin, te nastavlja:
– U sklopu natjecanja, bio sam već u Turskoj, Belgiji, Keniji, Estoniji, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Srbiji, Italiji, Rumunjskoj, Ukrajini (mjesec dana prije početka rata)… puno sam putovao!
VELIKA PODRŠKA – OBITELJ I PRIJATELJI
Najveća podrška u bavljenju atletikom su mu njegova obitelj: majka Nada, otac Vladimir, stariji brat Nino (32), koji ga prate i bodre na svakom natjecanju, kao i teta, tetak, sestrične, te naravno, ističe, njegov klub i prijatelji iz kluba s kojima trenira, kao što su, primjerice, Roko Farkaš, također uspješan mladi atletičar iz Nedelišća, te Janko Kišak iz Novog Marofa.
– Djevojku nemam, a u slobodno vrijeme se izležavam i odmaram za treninge te rado šećem s psom (epanijel breton Beti) – kaže Martin, te odgovara koji su mu daljnji ciljevi:
– Ciljevi su mi upisati željeni fakultet, u čemu sam evo uspio, a što se sporta tiče: uzeti zlato u Turskoj te ući u finale na Svjetskom juniorskom prvenstvu, a želja mi je naravno i medalja u finalu. To je uspjelo svega nekoliko hrvatskih atletičara u povijesti atletike.
Želimo mu da uđe u povijest i ostvari sve svoje želje!
