Bože, hvala Ti na 27 godina svećeništva i na dragim ljudima koje si mi dao, da zajedno u dobru i zlu idemo naprijed, napisao je danas na svom FB profilu svečenik Darko Kelemenić, a u povodu obljetnice svoje Mlade mise. Moram priznati, dugo sam se spremao napisati priču o velečasnom Darku Kelemeniću (53) jednom od najcjenjenijih i najomiljenijih svećenika u Međimurju. Gotovo 23 godine je župnik u Svetom Jurju u Trnju, a svojom komunikativnošću privlači pozornost ne samo vjernika iz svoje župe, nego i daleko šire. Upravo danas odlučio sam se za objavu, a povod mi je dao on sam.
– Na današnji dan (8.7.) prije 27 godina, za mene se otvorila nova stranica života. Točno znam, koliko sam čekao, da mi se ostvari taj dan. Majka i Otac, koji su stajali uz mene, dali su mi prvi blagoslov. Kako su samo bili ponosni na mene. U očima su bile i suzice, jer majčino i očevo srce, tada kuca drugačije.
A ja, prvi puta za Oltarom, baš sam htio biti jednostavan i skroman, kao što sam to i danas. Bože, hvala Ti za svu snagu koju mi daješ, da mogu biti Tvoj sljedbenik za svakoga čovjeka – evocirao je sjećanje na svoju Mladu misu.
U svojoj gotovo pola stoljeća dugoj novinarskoj karijeri sreo sam brojne svećenike i razagovarao s njima, pisao, pratio što i kako rade, ali nikad nisam sreo tako osebujnu osobu kao što je velečasni Darko. Pisao sam o njemu nekoliko puta još dok je na farofu držao jednu od prvih farmi nojeva u Međimurju, srelio smo se na i na nekim svadbama kasnije. I uvijek me fascinirao: s jedne strane potpunom predanošću Crkvi i Bogu, a s druge strane otvorenošću za rješavanjem svih duhovnih problema vjernika i onih koji to nisu. Fascinirao me i velikom ljubavlju ne samo prema ljudima, nego i životinjama i prirodi općenito. Poznato je da najviše voli ruže, koje u svom dvorištu pazi, obrezuje, zalijeva i miriše, ali:
– U mojem dvorištu ima raznovrsnog cvijeća. Ali jedna mala lavanda neda mi mira. Zavela me svojim mirisom, koji se širi po cijelom Farofu. Njezina nježna i blaga boja je poput plavoga mora. Gledajući je, jednostavno je neodoljiva. Promatrajući je, gleda prema meni i kao da želi reći: “Svima Vam nedjeljni blagoslov želim” – zapisao je nedavno, a onda o prvim višnjama dodao:
– Šetajući dvorištem, privuklo me jedno drvce. Gledajući malo dublje, opazim nešto se crveni. Onako sklanjajući lišće, vidim da su to već zrele višnje. Nisam mogao, a da se ispod ne poslikam. Primamila me, nisam mogao odoljeti, a da je ne probam.
OD BICIKLA DO RECEPATA
Velečasni Darko Kelemenić izuzetno je aktivan na svom Facebook profilu. Komunicira s prijateljima o brojnim temama: od recepata za pitu do ljubavi.
– Predivno je voljeti nekoga, biti sa njime, no, ako ga ne vidiš ili je daleko, pogledaš u Nebo i pogledi se susretnu… – napisao je ovih dana.
– Svi smo djeca Božja. Pronašao sam svojeg prvog konjića, svoj sombrero, te postao veliko dijete… – objavio je i uz to dodao fotografiju.
I inače župnik Kelemenić svaku svoju objavu obogati fotografijom. Tako se, uz one na službi Božjoj, mogu vidjeti fotke dok se šeće s prom, kako miluje nojeve, miriše črensu (črensl), nosi meksikanski šešir, zalijeva cvijeće, vozi bicikl, časti se proštenjskim gvircom i medenjacima…
– Nakon misa i duhovnih objava o Svetom Jurju, moramo malo i tjelesne. Kako slaviti proščenje, a ne imati medenjake i gvirca…? – komentirao je.
Posebno je vezan za majku, pa je nerijetko s njom u društvu. O majkama često govori, posebno u mjesecu svibnju koji je posvećen svim majkama:
– Na ulici se u gužvi izgubila mala djevojčica. Trči, viče i traži Majku. Pitaju je ljudi: “Kakva je tvoja Majka?”. A djevojčica kroz suze odgovara: “Zar ne znate? Moja je Mama ona, koja je najljepša od svih!”
NEKA NAM JE SVAKI DAN SUNCEM OBASJAN
Darko Kelemnić rođen je 14. siječnja 1969. godine u Petrijancu, gdje je završio i Osnovnu školu. U jesen 1994. godine diplomirao je na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Na današnji dan, 9. srpnja 1995. godine, služio je Mladu misu, a 1. rujna 1995. godine započeo svećeničku službu i vjeronaučni rad u Župi Lepoglava. Za župnika Župe Svetog Jurja imenovan je 29. kolovoza 1999. godine. Uz to bio je i vjeroučitelj u OŠ Hodošan i Područnoj školi Turčišće sve do 2007. godine. Od njegovog dolaska u Sveti Juraj u Trnju, Crkva u toj zajednici diše punim plućima. A kako i ne bi kad s toliko ljubavi za sve ljude obavlja svoj posao. Evo još jedne njegove priče:
– Bio sam na ispovjedi kod jednog djeda i bake. Sami žive. Nakon ispovjedi baka me pitala:”Velečasni, vam nebu nezgodno ak vam jednu kavu skuham?” Samo skuhajte, velim ja. Dalje u razgovoru mi kaže da joj suprug uskoro ima rođendan. Pitam ja dedu: “Kaj bi Vi šteli za rođendan?” A on meni: “Velečasni da barem još jedno leto sa ženicom, skupa poživimo” i suze na oči. Najljepši poklon za rođendan, mislim si…
Pa nastavlja:
– Bože, hvala Ti za današnji dan i pogotovo hvala za moje drage Prijatelje, koje si pratio u životu. Čuvaj ih i dalje…
– Bože, pomozi svima onima, koji se upisuju u škole, fakultete, koji polažu ispite u školama i fakultetima, bilo gdje, svima koji završavaju svoje školovanje. Niste sami. U molitvi smo sa Vama. Držite se…
A onda se pun emocija posvetio dolasku ljeta: Veselju nema kraja, jer stiglo nam je ljeto. Sunčece obasjava sve nas…
Izmamilo dječicu na kupanje u bazenu. Čuje se vika, veselje, razigranost…
Promatrajući ljepotu u svojem vrtu, svratio sam do Isusa na križu i zahvalio mu na svemu tome… Daj nam Bože još lijepih dana, očuvaj od oluja, da možemo u njima uživati, u zdravlju provesti, sa prijateljima se sastati i porazgovarati…
Neka nam je svaki dan suncem obasjan – napisao je nadahnuto velečasni Darko.
KILOGRAMI SE POČELI VRAĆATI
Još jedna njegova objava i fotografija, koja me posebno razveselila, jer ću morati slijediti njegov primjer.
– Oj, joj. Kilogrami se počeli vraćati, pa sam ispraznio “vješalicu” od hlača, košulja i jakni, te počeo opet na njoj vježbati. Nedamo se! – napisao je, ne srameći se javno priznati da vježba na spravama. I dobio je za to puno pohvala i podrške te se još viješ približio narodu. Jer, za zdrav duh potrebno je zdravo tijelo!
Mogao bih ovdje navoditi još bezbroj primjera o tome kako je večešasni Kelemenić odavno napustio onu tradicionalnu svećeničku uštirkanost i distancu. Zato ga vjernici, pa i oni koji to nisu, vole!
A svaku večer svima pošalje i molitvu mira i ljubavi.
– Mali Anđeli su na Nebu, naši čuvari sa njima, pa neka nas sve skupa čuvaju ove noći i novoga dana… Bog vas blagoslovio!
