Vanja Siladi (46) i njegova supruga Nada Siladi (43), bračni par iz Čakovca, na prvi pogled nemaju ništa zajedničko. On je cooler, visok, jak i vozi kamion po Hrvatskoj, Mađarskoj, Sloveniji i Slovačkoj. Ona, rodom iz Nedelišća, je sitna, krhka i radi u banci. Ipak, iza njih je gotovo 24 godine braka, dvoje djece (Bruno (23) i Matija (19)), kujica Kika (14) i – mnogo zajedničkih kilometara koje su pretrčali na trkačkim utrkama, nakon što su prije pet godina shvatili da su utrke odličan način i rekreacije i druženja s pozitivni ljudima.
No, zanimljivo, i ovdje su suprotnosti – ona sudjeluje na dugim trkama i obično je među prvima, dok on trči isključivo kratke rute i obično je među zadnjima! Oboje su članovi Atletskog kluba Međimurje.
– Kod trčanja nam je najvažnije da smo skupa, da se malo zajedno rekreiramo i podružimo u dobrom društvu. Djeca su nam već velika i važno je da, kao bračni par, imao zajedničke trenutke. Danas, kad nas netko negdje pozove, prvo se pogledamo i pitamo kad je koja utrka te pomislimo ‘Zbežamo se i dođemo! – priča nam Nada, koja je i „kriva“ što se na utrkama našao i njezin suprug Vanja, koji je dokazao da trkačka zvijezda može biti i onaj tko je uvijek zadnji. Na utrkama je zapravo najbitnija – dobra volja! Ili, jednostavno doći i sudjelovati!
PRIČA O NADI: Studirati i trčati bile su joj velike želje, no naizgled nedostižne…
Nada Siladi trčanjem se bavila najprije u osnovnoj školi u Nedelišću, te kasnije u srednjoj, Ekonomskoj školi Čakovec. No, nakon toga dugo nije trčala, jer tu je bila obitelj, djeca, radila je te čak i studirala.
– Sa 38 godina završila sam, vanredno, Ekonomski fakultet u Osijeku. Uvijek sam htjela studirati, no financijska situacija moje obitelji to nije dozvoljavala. Rano sam ostala bez oca, a moja mama je brinula o meni i petero braće. Smatram da se fakultetom čovjek upotpunjuje, širi i znanje i vidike. Kad sam konačno završila fakultet, djeca su bila već veća, tada sam ponovno našla vremena za trčanje – otkriva Nada.
Prvo je počela trčati manje krugove po svom kvartu u Čakovcu, a zatim je kupila startninu za trku od 5 km u sklopu Polumaratona Zrinski. Evo kako je to završilo:
– Išla sam tamo potpuno sama, no tamo sam upoznala ekipu, posebno Nives Pomor, s kojom sam uhvatila korak u utrci i tako sam uspjela pretrčati 5 km. Bila sam presretna! Nas smo dvije postale prijateljice. Na jesen sam zatim kupila startninu za Varaždinski polumaraton i tako sam, pred svoj 39. rođendan, pretrčala svoj prvi polumaraton, 1:56:39. Nakon toga Nives mi je rekla da s AK Međimurje ide u Split, pa sam se i ja učlanila u klub i tako nastavila s trčanjem – prisjeća se Nada.
Danas, Nada trči uglavnom po cestama po Čakovcu, četiri puta tjedno, po treningu po 10 kilometara, a za vikend, ili u subotu, ili u nedjelju, ode negdje na „brege“, tipa Mohokos, Štrigova, Mali Mihaljevec, Sveti Juraj na Bregu i dr., kada prođe 15 – 20 km. Trčanje je za nju postalo stil života, a na tom se području svakako pokazala i pravim talentom, jer trenutno vodi prvo mjesto na Ligi Rudar Mursko Središće i prvo mjesto u Ljetnoj kros ligi Prelog, a osvojila je toliko medalja i pehara, često kao prva, tijekom proteklih nekoliko godina, da više ne zna gdje bi ih skladištila.
Ukratko, Nada opisuje ovako svoje trkačko iskustvo:
– Obožavam trčati, to me smiruje i omogućava mi da si razbistrim misli. Dok trči, volim gledati cvijeće po balkonima, šumu, prirodu…
VANJA IMA DRUKČIJU PRIČU: Trčati mi je uvijek bilo mrsko…
– Godinama sam sam igrao odbojku za klubove u Čakovcu i Črečanu te se bavio streljaštvom. Trčanje mi je uvijek bilo mrsko, pa kad je Nada počela trčati prije pet godina, nisam ni pomišljao da joj se pridružim. Godinu dana ju nisam doživljavao, sve dok me jednu večer nije nagovorila da odem s njom i probam. U početku sam znao ići s njom kao pratnja na biciklu, no pomalo me nagovorila i na utrke. Prvu utrku sam pretrčao od 2,8 km u Maloj Subotici, a idem na kraće staze i na Ligu Rudar, Polarnu kros ligu Prelog, trčao sam i na utrci u Orehovici… – priča nam Vanja.
Dodao je i kako je umoran nakon vožnje kamiona te jedva čeka da dođe doma i sjedne uz kavicu. Stoga nema volje trenirati trčanje preko tjedna te trči samo vikendima na natjecanjima i to na kratkim stazama, do 4 km.
– Počeo sam trčati zbog Nade. Moja žena je profi spram mene. Na utrkama sam uglavnom zadnji i to mi je tradicija, ali uopće me ne smeta! U zadnje vrijeme čak nisam uvijek zadnji, pa u šali znam reći onome iza mene: ‘Kak’ si ti zadnji, pa ja sam trebao biti!’ Ja se ne forsiram, trčim kad mogu, kad se umorim hodam – kaže opušteni Vanja, a svoje trkačko iskustvo opisuje drukčije od svoje ženice:
– Prvih par stotina metara mi je najgore, nekad i teško dođem do zraka, nakon toga je lakše! Ipak, moram priznati da otkad trčim, primijetio sam da me ne boli kičma.
OBOJE SU TRKAČKE ZVIJEZDE
I eto njih dva zajedno na utrkama. Zvijezda su i jedno i drugo, svatko na svoj način. A zanimljivo je i to što Vanja, dakle, na cilj dolazi prije Nade, koja trči dužu stazu, pa ju čeka. Ali, nije ni to uvijek bio slučaj!
– U utrci u Svetom Martinu na Muri Nada je čekala mene! Zamislite, prestigla me u svom drugom krugu, onda znate koliko je brza! – kaže Vanja.
Ono što ih oboje privlači utrkama je – pozitivno društvo. Na utrkama se upozna mnogo ljudi, svi su pozitivni, pa se uz njih i oni napune pozitivnom energijom. Zbog trčanja se, kažu, osjećaju bolje, a natjecanja su više zabavnog karaktera, nema stresa i koliko ide-ide. Vanja zna pomagati i u slaganju staza za natjecanja AK Međimurje.
U slobodno vrijeme, Nada voli i cvijeće, čitanje, šetnju psa. Vanja obožava kuhati, pa za vikend na pušta ženu blizu kuhinje, tad je to njegov teren! Njoj to sigurno ne pada teško, a ovog visokog muškarca i malu ženu moći ćete susresti uskoro na utrci ČK10, a nakon toga na 4. Ligi Rudar u Murskom Središću. Želimo im sve najbolje!
