Grad Čakovec pa i Međimurje su avangarda stolnoga tenisa u Staroj Jugoslaviji, Hrvatskoj pa i u našemu kraju jer je u Čakovcu 1925. godine osnovan prvi stolnoteniski klub, imenom Čakovečki športski klub (ČŠK), kojega su u kavani Royal (današnja gradska kavana) osnovali tada zakupnici kavane pristigli iz Murske Sobote Geza Legenstein i njegova supruga Elizabeta te njihovi čakovečki prijatelji. ČŠK je 1928. godine odigrao i prvi međuklupski susret u kojemu mu je protivnik bila Mura iz Murske Sobote, čija je 50 godišnjica obilježena 1978. godine uz prisustvo njegovih aktera, Geze Legensteina i najboljega igrača Mure dra Janeza Nemeca.
Dvije godine kasnije, 1930., ČŠK je odigrao i prvi međunarodni susret na tlu tadašnje Jugoslavije, u kojemu im je protivnik bila reprezentacija Mađarske, friški europski prvaci. A te godine su na pojedinačnom državnom prvenstvu prvi put igrale žene, a titulu prve prvakinje je osvojila Čakovčanka Elizabeta Legenstein. Kasnijih godina je stolni tenis u Međimurju doživljavao silaznu putanju. Nakon 2. svjetskog rata se igrao uglavnom po tvornicama i u ograncima DTO Partizana, kasnije je bio u nadležnosti stolnoteniskog podsaveza unutar SSRN-a. S vremenom su se počeli osnivati klubovi, naročito pedesetih godina, od kojih su neki poput Šenkovca, Kotoribe, Mihovljana među najaktivnijima i najuspješnijima još i danas. Od tada je prošao mnoge transformacije pa je 1964. godine osnovan Općinski stolnoteniski odbor, koji je prerastao u Stolnoteniski savez općine Čakovec 1978. godine, da bi nakon zamiranja zbog Domovinskoga rata 1996. godine obnavljanjem županijskoga saveza u Međimurski stolnoteniski saveza krenuo u omasovljenje i kvalitetniji rad koji je donio i rast kvalitete.
Glavni vinovnici aktivnosti u općinskim/županijskim savezima su bili njihovi predsjednici i tajnici od kojih su najagilniji bili Dragutin Magić, Pavao Flac, Franjo Soldat, Franjo Mikac, Željko Dolenec, Petar Petrović, Rajko Jagar, Tihomir Vidović, prvi predsjednik nakon obnove Juraj Cigler, Dražen Korent, Robert Mikac, neskromno moram spomenuti i sebe kao tajnika u većini mandata nakon 1968. godine, a svojom aktivnošću su se isticali ili se ističu, Hubert Peras u Šenkovcu, Ivan Špicar i Stjepan Vidović u Kotoribi, Nikola Breznik i Radovan Šarić u Putjanama i mnogi drugi. Naročito bih ovdje spomenuo Franju Mikaca i Franju Bratića, koji su se 1984. godine izborili za izgradnju moderne stolnoteniske dvorane u Mihovljanu, a nakon toga i kompletiranje ženske seniorske ekipe, koja je u međunarodnom sastavu dva puta osvojila državno prvenstvo i pohvaliti Rajka Jagara, koji je vlastitim snagama izborio najviši rang natjecanja s Istarskom iz Čakovca, Josipa Markatija iz Hodošana zbog nastupa više sezona sa ženskom ekipom u najvišem rangu te Samira Kučevića, koji se s MSTC Čakovcem u protekloj sezoni natjecao u HEP Superligi. Ne smijemo zaboraviti brojne igrače i igračice, koji su se borili ili se bore za boje svojih klubova, naročito reprezentativce Hrvatske Sanelu Jurinec, Sandru Paović i u mlađim kategorijama Ivanu Koštarić, Ivanu Mesarić, Kaju Popović, Paulu Markati, Vjerana Mesarića, Borisa Preksavca, te mnoge druge koji su za klubove igrali u svim rangovima natjecanja i na pojedinačnimturnirima…
