Moj sin se bori za zdravlje, za život, a oni nemaju niti jednu jedinu lijepu riječ da ga utješe. Sirotinju treba dokraja dotući! Tim riječima obratila nam se Dragica Selimović iz Gornjeg Hrašćana, jedva susprežući suze, ali kao i svaka majka spremna da se bori za svoje dijete. Evo njezine stravične priče.
– Moj sin Nenad Miletić (54) radio je do tog strašnog događaja u firmi “Senčar-metal”, koja se uglavnom bavi postavljanjem ograda, a čiji vlasnik je Josip Senčar iz Slakovca. Nenad i još tri radnika, čija imena sada neću spominjati, radili su na terenu u blizini Rovinja, bojali su neki gornji dio fasade kuće. S njima je bio i poslovođa Darko Topoljnjak, koji je sve “zakuhao”. Naime, dečki su radili na visini od 3,5 metra i to na ljestvama, bez zaštitne opreme. Nije bilo skele, nisu bili vezani, a ni kacige nisu imali, što im je poslodavac morao osigurati. Nenadu se u jednom trenutku lojtra poskliznula i on je pao na beton. Bilo je to 3. svibnja u popodnevnim satima – priča Dragica odlučnim glasom. No, izdaju je suzne oči i drhtanje ruku.
– Nenad se jako teško ozlijedio. Na lijevoj ruci ima zdrobljeni zglob, na desnoj je popucala kost i ima gips, na lijevoj nozi ima langetu od koljena na niže, brada mu je slomljena, slomljena vilica, jedva govori, jabučna kost mu je zdrobljena, skoro je ostao bez oka… Tako krvavog poslovođa Topoljnjak rekao je da utovare u kombi i da svi idu doma. No, ostali radnici su to odbili: “Pa, može nam umrijeti do Čakovca!”. Tada su zvali hitnu pomoć, koja ga je prevezla u bolnicu u Puli, gdje su mu samo sanirali rane. Dežurni liječnik pozvao je policiju koja je napravila zapisnik, a izjavu je dao samo poslovođa koji je rekao da je Nenad obrezivao maslinu rodbini i da je pao s masline. Nenad je bio u šoku, pa ga je policajac pitao samo za osobne podatke. Ostale radnike nitko ništa nije pitao. Iz pulske bolnice su zvali sanitetsko vozilo iz Čakovca koje je otišlo po Nenada u Pulu i prevezlo ga u Čakovec, gdje ga je operirao dr. Kozjak. Ozljede su bile strašne, pogotovo na licu, oko oka – zgranuta je Dragica, ali nastavlja:
– Sin mi je teško stradao, možete zamisliti kao su se osjećali njegova supruga Božica i sin Teo. Nitko iz firme nije došao pojasni im što se dogodilo, da im uputi riječ ohrabrenja. Ni vlasnik Josip Senčar, ni poslovođa Darko Topoljnjak, ni itko drugi. Kad je Nenad u Rovinju pao Božicu je nazvao jedan radnik i ispripovijedao joj je što se dogodilo, makar im je poslovođa zaprijetio da govore ono što im je naredio: Da je Nenad pao s masline!
– Sve ovo me natjeralo da se zainatim i zainteresiram kakvu su Nenadova prava, ima li i sirotinja kad strada na poslu pravo na nekakvu naknadu? Ili sirmaka treba zatuči do kraja? Otišla sam na policiju u Čakovcu, koja uopće nije bila obavještenja o događaju i već za dva sata su bili kod Nenada za izjavu. Naveo je kao svjedoke imena trojice radnika koji su radili s njim. Bila sam kod inspektora zaštite na radu, koji se jako zainteresirao za slučaj, jer ovo nije prvi put da radnik zbog neprimjene zaštite na radu strada, a poslodavci to pokušaju zataškati. Sve će to najvjerojatnije završiti na sudu. E, kad se sve to pokrenulo, Senčar je poslao poruku Nenadu na mobitel da “neka kaže onako kako mu je Darko rekao, HZZO će mu plaćati 70 posto, a ostalo ću ti ja nadoknaditi”. Tu poruku smo pohranili kao mogući dokaz! – kaže Dragica.
Dok je ona vodila bitku za pravo, pravdu i istinu, sinu Nenadu se stanje s okom počelo pogoršavati. Prijetila mu je sljepoća.
Jučer, u petak, 13. svibnja, bio je na hitnoj operaciji u Zagrebu, jer je postojala opasnost da ostane bez oka. Supruga Božica, majka Dragica, a pogotovo sin Teo nadaju se da će Nenad ubrzo na kućnu njegu, jer je jako oslabio.
Nastavak ove nevjerojatne priče u kojoj je čovjek u višesatnoj vožnji od Rovinja do Čakovca mogao iskrvariti donosimo u nedjelju u 8 sati.
(NASTAVLJA SE)