Na terasi Restorana Terbotz u Železnoj Gori opušteno i mirno sjedio je uživajući u međimurskoj gibanici i čašici rizlinga rajnskoga berbe 2020. Martin Jakopić, gospodin i veteran međimurskog vinogradarstva i vinarstva, čovjek koji je pokrenuo moderniji uzgoj vinograda i među prvima počeo flaširati i potom buteljirati vina.
Ovakvu prigodu dobar novinar ne propušta, pa sam Martina zamolio da malo svratimo u dane kada su se iz gorica uklanjali drveni količi i uvodili betonski stupovi i žice uz koje su se trsovi vezivali.
– Prije nego počnemo o povijesti modernog vinogradarstva i vinarstva želim naglasiti kako je velika sreća, zadovoljstvo i ponos što imamo Dane vina URBANOVO i što imamo PUŠIPEL jer ovo je ono što smo pred 50-tako godina sanjali Franjo Lebar, Ivan Karlovčec, Franjo Lovrec, Augustin Bobnjar i Martin Jakopić i hvala dečkima od Bojana Štampara, Borisa Novaka, Rajka Cmrečnjaka, Alojza Novaka, Juraja Nemca, Zdravka Dvanajščaka, Vladimira i Petra Kocijana i svih drugih što su ono što smo mi započeli nastavili prenijeli na svoju djecu koja danas predstavljaju snagu kakve na prostorima ovima bilo nije. A ovako smo mi Jakopićevi započeli novo vrijeme vinogradarsko koje danas baštine sinovi i unuci moji. U isto vrijeme moderne nasade podizao je i Franjo Lebar i prvi je imao sauvignon. Kaj ne pozabim. Takvog čovjeka, takve moralne i ljudske veličine kao što je bio Franjo Lebar na ovim prostorima nije bilo. Dobar i predobar čovjek, koji zaslužuje javni spomenik ili spomen ploču. Na Forjanovo (sveti Florijan) 4. svibnja 1971. godine posadili smo trsove graševine i šipona, a već 1977. smo na sajmu u Ljubljani dobili srebrnu medalju za graševinu i tu se otvorilo te smo u nastavku medalju osvojili u Varaždinu. Proboj na varaždinsko i potom zagrebačko tržište omogućio nam je novinar i kasnije vinar Stjepan Matanović jako sposoban čovjek koji je imao i prvu ledenu berbu grožđa u državi. Zatim smo pobijedili i Zagorje, ali tada smo shvatili kako više ne možemo vino voziti u plastičnim kantama i slično, već smo morali nabaviti posude koje smo na ‘baždarenje’ vozili u slovensko Celje – kaže.
Graševinom su dospjeli do Bečkog dvora
– Moja obitelj bila je vrlo radišna i prvenstveno složna i samo sloga nas je održala i kasnije vinula u visine i očuvala nas u vrhu vinogradarstva i vinarstva, kojim sada upravlja najstariji sin Branimir a u svemu ga prati njegova obitelj i svi mi koji smo na gruntu. U kasno proljeće 1976. godine svojim vinom, svojom odličnom graševinom stigli smo u Bečki dvor kamo smo došli s izletnicima koji su kod nas boravili tri mjeseca, pak smo ih počastili. S nama je bio i Franjo Lebar, koji nije bio tako dobar govornik pak me zamolio da ja govorim umjesto njega što je kod Bečana izazvao simpatije i ono; gutt, zer gutt, gutt…, i srk do kraja. Na početcima stvaranja novih odnosa, dogovorili smo se kako između nas vinara ne smije biti jala niti srdžbe, kako moramo jedan drugome pomagati i nikako odnemagati. Tražili smo da ako netko nama vina, da preporuči onoga drugoga, ako nekome trebaju radnike, da mu posudimo svoje, ako nekamo voziš vino, povezi i prijateljevo i tako dalje. Presretan sam što danas i ovi mladi gaje tu našu složnost, sretan sam što smo iskorijenili jal, najveću bolest ovog podeblja. Jala kod vinara nema i to je velika pobjeda dobra nad zlom! Suze radosnice mi na oči dođu kada vidim ili čujem kako je nekome ponestalo boca, pak mu uskoči kolega i na kraju svi imaju. Siguran sam kako naše štrigovsko vinogradarstvo i vinarstvo ima zdrave temelje za dug i uspješan ostanak na ovim prostorima i tržištima, sada već i u drugim državama. Radost mi srce ispunjava kada vidim i čujem kako dobro prodaju svoja vina i kako gaje nove nasade, a Pušipel je smjer i pokazatelj uspješnosti. Za mnogo toga dobroga zaslužni ste osobno Mesarić vi, kao novinar i osoba koji nas dugo pratite i još jedan vaš kolega, a sada i Sanja (Heric) jer o vinu treba pisati istinu i veli latinska ‘U vinu je istina’) i tako neka ostane, samo uz prije spomenutu slogu istina je ta koja gradi snažnu budućnost i opstanak naših prelijepih vinograda i krasnih vina. Aha, nikako ne smijemo zaboraviti Baltazara Boltu Jašovca saborskog zastupnika ( i potpredsjednika Hrvatskog državnog sabora) koji se založio i uspio za nas izboriti geografsko porijeklo za naša grožđa i vina – zaključio je.
I na kraju ovog razgovora oborili smo još nekoliko kupica savršenog rizlinga rajnskog 2020., a pušipela budemo na Urbanovom 2022. ili Otvorenim podrumima.
