Ivan Barić (93) iz Čukovca zanimljiva je osoba ne samo zbog toga što će dobiti Priznanje Općine Sveta Marija kao jedan od najstarijih i najaktivnijih članova Podružnice umirovljenika Sveta Marija, koji se unatoč godinama i dalje uključuje u sve aktivnosti koje organizira Podružnica, već i zbog svog privatnog života. U ovom se čovjeku, unatoč godinama, krije toliko energije i volje za životom, a ljubav je pronašao 3. put!
Ivan Barić, rodom iz Svete Marije, živio je u Svetoj Mariji, Kotoribi, Baranji… a danas je u Čukovcu. Gdje god da je živio, kaže, bilo mu je lijepo jer je prilagodljiv tip. Udovac je od 2000. godine, kada je preminula njegova supruga Marija Barić. Međutim, nakon smrti supruge, sa 70 godina, Ivan je pronašao novu ljubav – Katarinu, koja je također bila udovica, iz Čukovca, s kojom je do 2018. godine, sve do njezine smrti, živio u izvanbračnoj zajednici.
Ivan je zatim ostao sam. Međutim, ne zadugo! U svojim 90-ima ponovno je pronašao ljubav – Jelenu iz Draškovca, s kojom zajedno ide na izlete. Svaku ženu koju je zavolio, kako smo čuli, nosio je kao na dlanu.
PRIMJER DA ZA LJUBAV NIKAD NIJE KASNO
– Smatram da se ljubav može pronaći bez obzira na godine! Jelena bi se doselila k meni, ali ju obitelj ne pušta – rekao je Ivan, priznajući i da se nažalost, živeći sam, osjeća usamljenim.
– Osjećam samoću. Ljudima servisiram bicikle, volim to raditi, a ljeti su mještani više vani i družimo se, no preko zime je velika samoća – opisuje Ivan.
Osim što servisira bicikle, Ivan svakodnevno i vozi bicikl.
– Sportski sam tip, kuglam, puno pješačim i svaki dan vozim bicikl oko 30 kilometara. Kad god imam vremena, idem na bicikliranje. Važno je kretati se! – govori nam Ivan.
A iako mu je 93 godine, Ivan naočale nosi samo za čitanje! U slobodno vrijeme puno i kosi travu, čita, gleda dokumentarce i druži se s članovima obitelji. Sa svima je, kaže u dobrim odnosima.
OBOŽAVA SVOJE UNUKE I PRAUNUKE
Zahvaljujući velikoj obitelji i potomcima, Ivan danas ima veliku obitelj. S prvom suprugom Marijom, Ivan ima dvije kći: Zorku, koja živi u Čakovcu i Nadu u Kotoribi te sina Damira koji danas stanuje u Ljubljani. Djeca su mu podarila šestero unučadi, koji su danas svi fakultetski obrazovani i njegov ponos, te tri praunuke, od kojih najstarija ima već 17 godina.
Ivan je primjer i deda-servisa koji se pokazao još uspješnijim od baka-servisa.
– Često sam bio dadilja unucima, žena nije bila za to. Jedna mi je unuka, Irena, doktorica u bolnici u Čakovcu, druga, Andreja, magistrica informatike u Zagrebu, a najstarija, Adela, učiteljica je u Kotoribi – priča nam ponosan Ivan.
NEKAD JE BIO TRAŽENI VOZAČ
Svoj radni dio života Ivan, po zanimanju profesionalni vozač, je proveo kao vozač kamiona, a 15 je godina bio i šef voznog parka nekadašnje tvrtke Bratstvo u Kotoribi. Nije vozio kamion na duge relacije, osim direktore na dulje relacije automobilom, s obzirom na to da je za to bio tražen jer su ga smatrali najiskusnijim i najboljim vozačem.
U Podružnici umirovljenika Sveta Marija pretežito kugla i organizira izlete, u kojima i sam sudjeluje, a bavio se i volonterskim radom i pomagao ljudima. Jedan mandat bio je i predsjednik Podružnice umirovljenika.
– Volio bih, dok god ću moći, ostati aktivan u Podružnici umirovljenika Sveta Marija – kaže.
‘TREBA BITI DOBAR SA SVIMA!’
Ivan zna uživati u životu, a zna i s ljudima. Pitali smo ga kako uspijeva sa svima biti u dobrim odnosima, evo što je otkrio:
– Treba biti tolerantan, uvažiti drugoga makar je i u krivu… Moja životna filozofija je da ljudima treba pomagati i da treba biti dobar prema svima. Mislim da se nikome nisam zamjerio. Dobri međuljudski odnosi i prijatelji su najvažniji, to nas drži!
Na kraju razgovora upitali smo Ivana, koji je pokretan i aktivan poput nekog momka, a ne čovjeka od 93 godine, kako se osjeća i koja je tajna dugovječnosti, a on je rekao:
– Dobro se osjećam! Dosad se nisam imao vremena starati, uvijek sam aktivan!
Njegova vitalnost i entuzijazam inspiracija su i mlađima, a njegov ljubavni život primjer da ljubav može cvjetati u bilo kojoj dobi! Bravo, Ivane!
