U Ukrajini, gradu Buči, skrivao se ispod stola sa strahom u očima i nakon nekoliko strašnih dana osluškivanja pucnjave i bombi i spavanja na krevetu uz nosivi zid, dok su njegovi roditelji razmišljali otići ili ne i gdje uopće, 8-godišnji dječak Bohdan Beliachenko je, zajedno sa svojom sestricom Zorianom i mamom Allom stigao u Čakovec, te prošlog tjedna krenuo u 2. c razred 1. Osnovne škole Čakovec. Sreća u nesreći!
Teško je opisati riječi zahvale njegove majke na svesrdnoj pomoći institucija, roditelja te djece iz 2. c razreda te olakšanje u očima tog malog, uplašenog dječaka nakon što je, ne znajući što ga očekuje, krenuo u razred s nepoznatom djecom koja govore nepoznatim jezikom, u njemu nepoznatoj državi, odvojen od oca, rodbine i prijatelja iz Ukrajine.
Djeca su mi napisala pisma podrške i na ukrajinskom!
– Djeca i ja pokušavamo se sporazumjeti s njim na sve moguće načine – na engleskom, na ukrajinskom (koji je srećom jezik srodan hrvatskom) te mimikom. I dobro nam ide! Djeca su odlično prihvatila Bohdana, trude se komunicirati s njim te za njega i crtaju i pišu mu dirljiva pisma podrške, od čega neka i na hrvatskom, engleskom te ukrajinskom jeziku! Ova djeca su tako emotivna i socijalizirana te brzo prihvaćaju različitosti – rekla je učiteljica razredne nastave 2. c razreda Jasminka Štefić, kojoj je integracija ukrajinskog učenika u njihov razred također veliki izazov.
Bohdan će uskoro dobiti pomagača za učenje hrvatskog jezika izvan nastave, ali zasad se treba snaći kako zna i umije. Dječak zna donekle engleski jezik, a srećom i latinicu, jer mu je majka Alla profesorica engleskog jezika, no hrvatski ne zna.
Kako se snalaze učitelji?
– Kad su mi rekli da će stići ukrajinski dječak, preko uskrsnih praznika proučavala sam ukrajinski školski sustav i pripremala se za njegov dolazak. Krenula sam s bojazni, ali dobro se snalazimo. Bohdan je jako pozitivan i vedar dječak, također i bistar, a odlično mu idu i tjelesni i nogomet – tu je sad nova nogometna zvijezda. Govorim mu polako, pokazujem mu puno sličica i objasnim što treba napraviti.
Dobila sam uputu da se nije dobro oslanjati isključivo na engleski, već da s takvom djecom treba što više razgovarati na hrvatskom jeziku. U radu s njim velika su mi pomoć i učiteljice na odličnoj grupi na Facebooku „Učitelji Hrvatske za djecu Ukrajine“, gdje se dijele materijali i na kojoj jedna Ukrajinka radi prijevode za ukrajinske učenike, a koristim i Google translator u komunikaciji s njegovom majkom kako bi mu ona olakšala školske zadatke. Od Školske knjige dobila sam i odlične radne listiće na hrvatskom i ukrajinskom jeziku – objasnila je učiteljica Štefić.
Rekla je i kako je najbitnije što su svi povezani i pomažu, od Centra za socijalnu skrb, Crvenog križa, preko roditelja i učenika do škole, učenika i njihovih roditelja te svih učitelja, a tu je i velika podrška ravnatelja Siniše Stričaka.
– Najvažnije mi je da se Bohdan ohrabri, da krene s nekakvom najjednostavnijom komunikacijom na hrvatskom jeziku. Jedan dan otvorila sam na televiziji ukrajinsko – hrvatski rječnik i Bohdan nam je govorio na ukrajinskom, a učenici su ponavljali te riječi na ukrajinskom, pa su mu rekli prijevod na hrvatski, a on je to ponavljao na hrvatskom. To je bio prekrasan sat, svi smo uživali. Sretna sam što Bohdan hoće, voli i želi prilagoditi se i učiti, svi ga volimo i grlimo se, a njemu su sada najvažniji ta podrška i emocionalna sigurnost – dodala je učiteljica Štefić.
Roditelji učenika maksimalno su se angažirali
Bohdanu i njegovoj obitelji puno su pomogli i roditelji učenika 2. c. razreda, koji su donirali sve potrebne stvari za njega i sestricu Zorianu, od ljetne odjeće i obuća do igračaka i stvari za školu, a neki su donirali i novac. Bohdan je dobio besplatno i školske knjige, kao i tablet s aplikacijom na hrvatskom i ukrajinskom jeziku, za što se pobrinuo ravnatelj škole.
– Roditelji su nosili velike vreće sa stvarima za njega i sestricu, a sada se raspituju što treba njihovoj mami Alli. Nevjerojatno je koliko su se angažirali i koliko su pomogli i nastoje maksimalno olakšati život ovoj ukrajinskoj obitelji.
O tome nam je ispričala i Bohdanova majka Alla:
– Roditelji iz Bohdanovog razreda su nam puno pomogli. Darovali su nam sve što treba, i više od toga, neizmjerno sam im zahvalna! Najvažnije je što osjećamo da je sva pomoć ovdje zaista od srca i to nam jako pomaže prevladati stres i anksioznost koja dolazi s činjenicom da smo ostavili svu rodbinu i prijatelje i u domovini i preselili se u drugu državu s osjećajem neizvjesnosti.
Dragocjeno iskustvo za djecu
Djeca iz 2. c razreda, koja se na ovaj način uče suosjećajnosti, toleranciji i pomaganju, uz Bohdana su se, kaže učiteljica Štefić, nekako i primirili.
– Djecu sam pripremila na njegov dolazak, a nisam im trebala previše govoriti o situaciji jer putem medija već i sami znaju kakve se strahote događaju u Ukrajini. Oni su se tako uozbiljili. Djeca i ja učimo od Bohdana i on od nas i zajednički stvaramo jednu lijepu priču –zaključila je učiteljica Štefić.
Svakako priču koja će zauvijek ostati u srcima i Bohdana i djece iz 2. c razreda!
Atmosferu iz škole i radove učenika pogledajte u fotogaleriji.
