Čakovečki rukometaš Bruno Levak (23) jedan od naših mladih i perspektivnih srednjih vanjskih, sportaš koji je uvijek spreman na razgovor, i ove će godine karijeru nastaviti graditi u Njemačkoj. U dosadašnjoj karijeri je igrao u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji, a zadnje dvije godine dom mu je, kao i mnogim našim Međimurcima, Njemačka. Razgovarali smo o transferu, novom klubu, planovima i životu izvan domovine.
Nova sezona, smjer tvoga novog puta Stuttgart, odnosno Heilbrunn ?
-Prijašnji boravak u Njemačkoj u Aurichu bili su mi je jedno lijepo iskustvo gdje sam susreo nove ljude i kolege, međutim, oni nisu profesionalan klub. Tamo igrači uglavnom rade i treniraju tri puta tjedno, a ja sam bio jedini profesionalac. S obzirom na to da svoju karijeru želim graditi profesionalno i napredovati, morao sam se zahvaliti i nisam mogao prihvatiti njihovu ponudu za novi ugovor. Moj mi je menadžer javio da je za suradnju samnom zainteresiran trener Heilbrunna Michael Schweikardt, donedavni igrač Bundeslige koji je također srednji vanjski. Njegova cijela obitelj angažirana je u rukometu i tu u prvoj Bundesligi u Stuttgartu. S obzirom na to da Stuttgart posluje tako da ne kupuje gotove i skupe igrače, oni nude suradnju mladim i perspektivnim igračima te mi je to bio znak da mi pružaju ruku za suradnju i nešto više. To nikako nisam mogao odbiti.
Kako izgleda rukometni život u oklici Stuttgarta?
-Kada sam se odlučio za ovaj transfer, znao sam da idem tamo gdje se razvijaju najbolji sportaši. Nije bilo druge opcije osim velike želje za kvalitetnim napretkom. Uspjeli su me iznenaditi svojim dočekom, ljubaznošću, susretljivošću, organiziranošću. Posvećeni su onome što rade. Ono što su mi ponudili jest da igram u trećoj Bundesligi, produženoj ruci Stuttgarta u kojoj stasaju mladi igrači s kojima oni kasnije računaju na veće planove nego što je ovo sada. Znam da moram strpljivo raditi, znam da nije lako, ali moj fokus je sada trening i potpuna posvećenost obvezama zbog kojih sam ovdje. Svakako, osim svojeg sportskog srca, želim pokazati da sam dobar kolega i suradnik.
Kakvi su vam planovi za sezonu?
-Imamo velike ambicije na čelu s Michaellom. Ekipa je mlada, kvalitetna i željna borbe. Svi imamo isti cilj, a to je napredak. Imamo i veliku podršku sponzora tako da vjerujem da će sve biti u najboljem redu- kaže optimistički i nastavlja: -Moj osobni cilj je da i ove godine uspješno obranim broj 33 na terenu Bundeslige i da ostanem „čvrst u glavi“. Rijetko u životu dobiješ “preko noći” takve prilike i sada je samo moram iskoristiti. Budem li pametan, a mislim da jesam, bit će to jedan lijepi rukometni iskorak rukometaša iz malog Međimurja u veliki rukometni svijet. Kao i kod svakog igrača, želje su na najvišoj stepenici. Želim trenirati, igrati i u tom biti uspješan te se nadam jednog dana zaigrati i u najboljim rukometnim ligama.
Prve rukometne korake započeli ste u rodnom Čakovcu u klubu “San sport”, a nakon toga u “Perutnini Pipo IPC”.
– Da tako je. Najviše je na moj rukometni put i razvoj utjecao moj otac Dražen koji me uvijek navodio na pravom smjeru i pratio svaki moj korak. Zahvalan sam i cijeloj mojoj obitelji što su uvijek bili, i ostali, uz mene i u najljepšim trenucima, ali isto tako i u onim manje lijepim.