Raduje nas kada nogometaši u poznijim seniorskim godinama ostaju vjerni sportu kojem su darovali svu svoju mladost, kojem su darovali sve osobne i sportske potencijale. Najsvježiji primjer u tome je 35-godišnji Nenad Radiković iz Žabnika, čiji životni korijeni potječu iz Murskog Središća, za koju ga sredinu ne veže ni djelić bogate nogometne karijere!
Razgovarajući, došli smo do saznanja da je Nenad, ili kako ga zovu Neno, sportaš, nogometaš koji je promijenio mnoge sportske sredine od Međimurja, Prekmurja pa do Austrije . U svakoj je sredini stekao nešto novo što mu je kasnije obogatilo karijeru; stekao je nova umijeća filozofije koja se zove nogomet. Kada se tomu doda podatak da je životno i nogometno odrastao uz tatu, koji je bio i ostao nogometni zanesenjak, dobivamo potpuniju sliku. 58-godišnji tata Boro u nogometu je punih 45 godina, od kojih je 24 proveo u trenerskim vodama. Na zadnje je, do ljeta, bio angažiran u mihovljanskoj Slobodi, a odluku svojeg sina komentirao je riječima:
– Predviđam mu uspješnu trenersku karijeru jer znam da zna i voli nogomet, kak i njegov tata.
A kako je tekao njegov nogometni put?
Nogomet je počeo igrati sa šest godina, a ozbiljnim igranjem je započeo u NK Polet iz Svetog Martina na Muri, odakle ga put odvodi u ondašnji NK Čakovec, gdje je bio i kapetan. No tu ne miruje, već prelazi u NK Međimurje, kada klub postaje član 1. HNL. Nažalost, zbog spleta nekih okolnosti, odlazi u Sloveniju, konkretno u NK Ljutomer, koji se natjecao u 2. slovenskoj ligi, gdje je nakon godine igranja bio najbolji strijelac lige.
U Sloveniji ga put dalje vodi u NK Odranci, a potom u NK Tromejnik, gdje je u oba kluba bio prvi strijelac. Oba su kluba bila članovi 3. slovenske lige. Kao takav odlazi u Austriju, u klub St. Martin an der Raaab, u potrazi za boljim uvjetima, jer nije bio zaposlen. Ovdje provodi godinu dana, nakon čega se vraća kući, u matični Polet. Upoznaje sadašnju suprugu Milenu, s kojom ima dvoje prekrasne djece: danas 13-godišnju kćerku Lorenu i 11-godišnjeg sina Jakova.
No tu ne staje njegov nogometni zov. Odlazi u NK Donji Koncovčak kako bi im pomogao da ne ispadnu iz postojeće lige u kojoj su se natjecali. Uspio je u tome. Ovdje je bio s tatom, koji je u klubu bio igrač i trener. Nakon obavljene zadaće, prelazi u sadašnji klub. No, dolazi najgori period za nogometaša – ozljeda koljena koja je iziskivala operaciju prednjih križnih ligamenata, meniska i hrskavice.
Nakon operacije pauzira godinu dana, a potom prelazi u NK Mura Hlapičina, gdje je, uz njegovu pomoć, trebalo klub vratiti u ligu više nakon ispadanja. U tome i uspijevaju, a Neno je opet bio najbolji strijelac lige. Sa 59 postignutih golova postaje najbolji strijelac svih liga u Hrvatskoj.
Kada je u Muri završio svoju “misiju”, dolazi poziv sadašnjeg kluba kojemu je trebala pomoć.
– Obećao sam sam sebi da ću se vratiti jer su mi puno pomogli oko sanacije ozljede i zato sam se, naravno, vratio. No, pošlo je po zlu nakon starta i raskida suradnje s trenerom Smiljanom Liklinom, pa sam odlučio pomoći klubu i preuzeo sam mjesto trenera, jer vjerujem u momčad i znam da ćemo se spasiti od ispadanja iz najelitnijeg nogometnog natjecanja Međimurja i priključiti se srednjem dijelu tablice. Dogovoreno je u klubu da ću do kraja polusezone voditi ekipu, a pritom neću igrati – rekao nam je za kraj i još je dodao kako u budućnosti ima plan upisati školu za trenera.
– Samo neka dragi Bog da zdravlja i u svemu ću uspjeti – istaknuo je posebno.
Poznajući njegovu upornost i želju za dokazivanjem, vjerujemo kako će Neno i njegov sportski kolektiv u tome uspjeti.