SECOND-HAND

ˈDo odlaska u Njemačku, second-hand mi je bio nepoznanicaˈ

Autor: BL Foto/Video: BL
- Advertisement -

Život osebujne Sandre Novak (56) iz Nedelišća posebna je priča. Ova porijeklom Istrijanka, no srcem Međimurka, svoju priču sa second-handom započela je nakon povratka u Hrvatsku. Kako je došla do ideje, kako je postala Međimurka i kako joj je jedan slučajan odlazak u second-hand promijenio život, ispričala je za naš portal.

– Rođena sam u Raši u općini Labin. Pa iako sam tamo rođena, ja sam Međimurka. Moji roditelji doselili su se u Međimurje kada sam imala dvije godine, no upoznali su se u Istri. U to vrijeme, mnogo je Međimuraca radilo u rudniku u Raši, pa tako i moj otac. Mamina sestra upoznala je očevog brata, a tako se onda i moja majka upoznala s mojim ocem. Bio je to zanimljiv splet okolnosti. Dvije sestre Istrijanke i dva brata Međimurca.

Do rata, Sandra je razvijala vlastiti posao.

– Nekad prije imala sam butik u Nedelišću, bila je to veleprodaja tekstila. Nažalost, rat je učinio svoje. Odlučila sam otići u Njemačku. Život mi je obilježio niz različitih poslova. Po struci sam konobar specijalist. Imala sam priliku završiti peti stupanj tog zanimanja, ali sam se usavršila i u kulinarstvu. Također, završila sam pedagoško-psihološku školu i neko sam vrijeme radila u Gospodarskoj školi u Varaždinu. Unatoč tome, ljubav prema tekstilu i modi sasvim je zasebna priča koja me prati od djetinjstva. Moja majka bila je švelja i već sam se kad djevojčica voljela igrati s krpicama. Ona me podučila šivanju.

Rad u Njemačkoj preokrenuo je njen život.

– U Njemačkoj sam radila kao ugostiteljica. Ne znajući što me čeka, u svoj sam kofer stavila dvije bijele košulje i crne suknje. To je nekada u ugostiteljstvu na našem prostoru bio standard. Došavši tamo, nekadašnji šef mi je rekao da mogu raditi i u crnih hlačama. U tom trenutku, to mi je bilo nezamislivo. Pripremajući se za posao shvatila sam da su mi potrebne rezervne bijele košulje. U Njemačku sam došla sa sićom i povratnom kartom. Krenula sam u potragu za košuljama i gledajući butike, sve su mi se činile izvan mojih mogućnosti. Nisam imala toliko novaca. Vratila sam se šefu u želji da ga molim za akontaciju kako bi kupila košulje. Rekao mi je: „Sandra, idi u second-hand i tamo kupi košulje.“ Odgovorila sam mu: „Šefe, oprostite, ali nemam novaca za skupe butike.“ Ja sam mislila da je to bilo ime butika. Tada sam prvi puta čula za second-hand. Otišla sam u obližnju trgovinu tog tipa i u potpunosti sam se raspametila. To su bile markirane stvari koje smo mi vidjeli samo na televiziji! Također, to je bio moj prvi susret sa second-handom. Tu je sve započelo.

Novi razdoblje obilježila je nova ideja.

– Nakon što sam se vratila u Hrvatsku nastavila sam raditi kao ugostiteljica te sam 2009. godine preuzela kafić. U onom trenutku kada sam si osigurala egzistenciju, a stigle su i godine, shvatila sam da više ne mogu pratiti brzi tempo koji je karakterističan za ugostiteljsko zanimanje. Budući da sam imala financijsku stabilnost, razmišljala sam i u jednom trenutku rekla svom suprugu: „Možda je sada vrijeme da otvorim svoj second-hand!“

Bilo je potrebno prikupiti robu i pokrenuti posao, no Sandra je već imala kontakte.

– Kako sam dugi niz godina u Njemačkoj kupovala u second-handu, od zaposlenice sam dobila adresu mjesta gdje ona kupuje robu. Kada sam došla tamo, ostala sam zapanjena količinom uskladištene robe. Praksa je da kupite na neviđeno ogroman paket robe. On se potom stavlja na vagu i plaćate po kilogramu. U tom slučaju, nikada ne znate što vas može dočekati kada otvorite paket, pa tako možete naletjeti na izuzetno vrijedne stvari. Još dan danas, robu kupujem u Njemačkoj. Nijemci imaju kontejnere za robu u koje odlažu čistu i opranu odjeću koju više ne nose. To je razlog zašto tamo kupujem robu, ali imam i priliku dobiti kvalitetnu i očuvanu odjeću.

Kroz godine, Sandra je stekla stalne kupce.

– Moji kupci su glumci HNK Varaždin, dramske skupine, stand-up komičari, a posebno su mi dragi mladi ljudi koji dolaze po odjeću u vrijeme trash-partija. U to vrijeme za njih posebno naručujemo robu 70-ih i 80-ih godina. Tada je u dućanu najbolje raspoloženje. Česti kupci su nam i pin-up djevojke koje dolaze ne samo iz okolice, već i iz Zagreba. Sve su popularnije i tematske djevojačke večeri, pa često imamo i te narudžbe. Kupuje se mnogo vintage stvari, a to je nešto što se na tržištu sve teže pronalazi.

Naša sugovornica Sandra istaknula je nekoliko prednosti second-handa.

– Mnogi ljudi ne znaju da se nova odjeća koju kupuju u dućanima tijekom transporta šprica kemikalijama kako bi preživjela put. Da bi se one isprale, potrebno ju je višestruko puta oprati, jer se ta ista sredstva upijaju u kožu i dospijevaju do krvotoka. Druga bitna stvar je reciklaža i ekološka osviještenost. Kupovinom rabljene odjeće čuvamo okoliš. Komercijalne trgovine prate kratkotrajne trendove, a ideja second-handa je da osoba kupuje prema svojim preferencijama i u svom stilu. Zalažem se za to da svi ljudi grade svoj stilski izričaj i budu originalni. Također, osjeća u second handu ima standard kvalitete, a mnogo je jeftinija od drugih dućana. To su prednosti koje on ima nad drugim buticima i trgovinama, rekla nam je za kraj Sandra.

- Oglas -

Podijeli:

Najnovije

Pročitajte još