Magdica je rođena 1928. godine na sjeveru Međimurja u Robadju. Živjela je na više mjesta, no Mursko Središće je odredište koje ju najsnažnije definira. Taj zaključak izvire iz stotinjak njezinih pjesama, priča, kronika, nota i pošalica koje je Magdica u vlastitoj nakladi objavila u desetak zbirki pjesama.
Prošlo je petnaest godina kako nas je nepriznata, nesretna, a osobito nevoljena žena 2007. godine napustila. Petnaest godina poslije, oko dvadesetog sata, 23. rujna 2022. mjesec je već zagrlio Muru i Mursko Središće, a na poseban način pak publiku i glumce u prostoru Multimedijalne dvorane Centra za kulturu Rudar, kada je počela večer predstavljanja lirskog opusa autorice koja nije pisala nobelovskom vještinom, ali je pisala i zapisivala sve i svakoga što i koga joj je oko opažalo ili srce osjetilo.
Glumice i glumci Dramske sekcije KUD-a MURA, MAKAMUSA i XENIXA, uz podršku Gradske knjižnice i čitaonice, punih sat vremena nizali su stihove u kojima su okupljeni prepoznavali sebe, svoje susjede, svoje ulice, trgove, datume, događaje, običaje, ali najbolnije i najtužnije Magdičine promašaje, malenosti i razočaranja te najpotresnije – osobni nesklad sa svojim suprugom Matijom.
Za iznimne emocije i posebnu vrijednost večeri publika i protagonisti performansa zahvalni su Nenadu Srpaku na nesvakidašnjoj i svjetskoj razini izvedbe međimurskih pjesama na akustičnoj gitari. Najdirljiviji trenutak pripada zadnjim minutama večeri kad je Nenad zasvirao gradsku himnu, na klaviru mu se spontano pridružio Slavko Bregović, a okupljeni, svi do jednog, otpjevali stihove koje napisala upravo Magdica Mikulić.
