Otkako je koronavirus preplavio cijelu planetu njegovo širenje bilo je praćeno ogromnim brojem teorija kako i zašto se pojavio, a nakon što su, po pronalasku cjepiva, započela i masovna procjepljivanja stanovništva ništa manje nije bilo ni nagađanja o tome postoji li neka skrivena namjera iza sve toga i kakva. Zajednički nazivnik svim tim različitim promišljanjima je da se virus nije pojavio prirodnim putem, nego je pušten ili pobjegao iz laboratorija kako bi se kroz proces cijepljenja svi oni koji mu pristupe stavili pod nadzor koji će se, prema tim tvrdnjama, temeljiti na prikrivenom čipiranju.
Iako službena medicina i visoka politika na takve navode odmahuju rukom, činjenica je da čitavo ovo vrijeme izostaje globalna kampanja u kojoj bi se ljudima, na najjednostavniji mogući način, argumentirano objasnio svaki segment čitavog procesa. Takva situacija, naravno, širom otvara vrata onima koji odbacuju službena pojašnjenja i u svakome od njih nastoje posijati sjeme sumnje ukazujući na određene elemente koji su, po njima, sporni.
Ulje na vatru dolijala je i najava uvođenja tzv. Covid putovnica o čemu je nedavno govorio i ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak. Tada je rekao da je definiran izgled certifikata o cijepljenju na razini Europske unije. Certifikat će obavezno sadržavati ime i prezime cijepljene osobe, državu iz koje dolazi, ime cjepiva koje je korišteno, datum cijepljenja, serijski broj cjepiva te barkod kojim će se moći očitavati podaci.
-Definiran je izgled certifikata o cijepljenju, no zasad se oni koriste samo u medicinske svrhe, a ne u svrhu prelaska granice. Sad se intenzivno razgovara i o korištenju certifikata za prelazak granice i sigurno će doći vrijeme da EU donese odluku o tome, ali još postoji puno pitanja i kontroverzi’, prenio je Capakove riječi Jutarnji list.
Takva je najava pokrenula novi val rasprava o tome u kojoj će mjeri eventualno uvođenje takvih dokumenata kršiti naša prava i ne uvode li nas time državne i nadnacionalne institucije u orvelijansko društvo potpunog nadzora i kontrole.
Čakovečki politolog, sa zagrebačkom adresom, Aleksandar Musić smatra da svjedočimo tektonskim promjenama u odnosu države i pojedinca.
-Povijest nas uči tome da ono što u nekom trenutku smatramo svojim ‘pravima’ ne proizlazi iz lijepo pisanih službenih dokumenata, već iz prevladavajuće civilizacijske paradigme koju su spremne braniti i države i kultura i pojedinci. U tom smislu ono što danas uživamo kao svoja prava, već sutra, uslijed stubokom promijenjenih okolnosti – panike, straha, interesa – može nestati.
Covid putovnice, kada bi bile izolirana razumna politika na razini Europske unije, pogotovo u kontekstu nadolazeće turističke sezone izrazito bitne za Hrvatsku i njezin oporavak – ne bi bile nešto upitno.
Ovako, kao da je riječ o još jednom elementu u nizu elemenata poprilično upitne europske (i svjetske) putanje, koja je krenula u ožujku 2020., a sastoji se od nepreglednog niza naglih, ne baš objašnjenih i apsolutnih odluka koje se od strane elita jednostrano ‘spuštaju’ na građane te tako, nesumnjivo, sužavaju prostore osobne slobode. Nameće se pitanje – koji postotak tih odluka kroji razum i analitika, a koji postotak kroji strah i panika. Osobnu slobodu ne treba fetišizirati, ali još manje treba fetišizirati percepciju sigurnosti, obećanje o sigurnosti u ime kojeg se ukidaju određene osobne slobode, bez prave provjerljivosti rezultata i uračunljivosti onih koji ukidaju. Pritom se kritičke tonove, bili oni razumni ili nerazumni, odbacuje bez objašnjenja, a katkad i s određenom dehumanizacijom onoga tko se usudio proturječiti. Argumentacija može biti ova ili ona, pandemijska situacija može biti gora ili bolja, ali je jasno da svjedočimo tektonskim promjenama odnosa države, pojedinca, osobne slobode i ne sigurnosti – već obećanja o sigurnosti.
Da sumiram: prema mojoj procjeni nismo još blizu ulaska u orvelijansko društvo, ali smo, bojim se, sve dalje od onog poretka slobode i odgovornosti koji je krasio Europu nakon traumi Drugoga svjetskoga rata, rekao je Musić.
Profesorica logike i filozofije u čakovečkoj Gimnaziji Josipa Slavenskog Željka Lilek Blagus smatra da smo na raskršću s kojeg možemo krenuti u smjeru jače suradnje ili daljnje izolacije.
-Izazovi i odgovornost u odlučivanju o prevladavanju vlastitih interesa otvaraju mogućnost za suradnju ili izolaciju. Usmjerenost na prijetnje i opasnosti ili na izgradnju povjerenja među ljudima koji daje osjećaj sigurnosti i povezanosti s drugima vodi u različita djelovanja. Odgovornost prema izboru za vlastito ponašanje utječe na život i zdravlje drugih, poručila je kratko Lilek Blagus.
Psihijatar Živko Mišević iz Županijske bolnice Čakovec ističe da se u ovoj raspravi nalazimo na skliskom terenu.
-Ah, vrlo sklizak teren koji jako dira granice između ljudskih sloboda, ljudskih prava i diskriminacije. Puno toga negativnog u svijetu je krenulo dobrim namjerama, a kasnije se izrodilo zlo. Pravila su važna i za pojedinca i društvo u cijelosti, ali prevelika i rigidna pravila dugoročno imaju brojne negativne nuspojave. Zabrane namjesto preporuka kratkoročno djeluju efikasnije ali dugoročno imaju brojne štetne učinke. Uvijek kada se čovjek boji nepoznatog aktivira se paranoidni sustav obrane u nama. Paranoidne obrane kada jako narastu, a narastu ako ih potkrepljujemo (mediji, propisi) dajući im snagu opravdanosti i istine onda se sve može očekivati osim demokracije i slobode!
