Međimurska županija postala je dom nove Eurospin trgovine u Hrvatskoj. Popularni diskontni lanac talijanskih korijena smjestio je svoju trinaestu trgovinu na adresu Obrtnička 2 te otvorio vrata kupcima u Čakovcu koji su ga spremno dočekali.

Ponuda vlastitih robnih marki

Čakovčani će odsad moći kupovati po Eurospinovom modelu Pametne kupnje, prema kojem kupci plaćaju isključivo kvalitetu proizvoda, i to vlastitih robnih marki. Među raznim prehrambenim i neprehrambenim proizvodima, kao što su tjestenine Tre Mulini, slatkiši Dolciando, mliječni proizvodi Land, prilozi i umaci Sunny Nature ili kave i začini Don Jerez, nalaze se brojni Eurospin brendovi po iznimno povoljnim cijenama.

Povoljne cijene i domaći proizvodi

Hrvatski lanac talijanskih korijena također se može pohvaliti i suradnjom s brojnim lokalnim dobavljačima.

Ovdje se posebno ističe svježa ponuda Mesnice gdje možete potražiti savjet mesara, svakodnevno svježe pečeni pekarski proizvodi iz Pekarnice, ukusni sirevi i naresci iz Delikatese, kao sezonska ponuda na odjelu Voća i povrća.

Sve o aktualnim ponudama, novim katalozima i drugim promocijama saznajte na službenoj web stranici eurospin.hr te društvenim mrežama Facebooku i Instagramu.

Šesta festivalska večer 51. Varaždinskih baroknih večeri donijela je koncert ansambla Nova Schola Labacensis iz Slovenije u crkvi Svetog Florijana u Varaždinu i izložbu radova velikog slovenskog umjetnika Gustava Gnamuša na dvije lokacije-u palači Sermage i galeriji Zlati ajngel. Repertoar ansambla Nova Schola Labacensis proteže se od srednjevjekovnih skladbi, moteta, narodnih pjesama, renesansnih chansona, baroknih arija, madrigala pa do glazbe iz Afrike, Irana, Rumunjske, Grčke i drugih zemalja.

„Za Varaždinske barokne večeri izabrali smo program koji spaja sjever sa jugom Europe i povezali nizozemsku renesansnu i baroknu glazbu s djelima nastalima u Italiji. Na posebnu molbu ravnatelja Bobića dodali smo djela Gabriella Pulitija koji je živio i djelovao u Labinu i Puli“, pojasnio je program umjetnički voditelj ansambla i lutnjist Boris Šinigoj i istaknuo kako je članovima ansambla bilo drago što su pozvani na Festival i da tako predstave dio svog repertoara varaždinskoj baroknoj publici.

Kao jedan od popratnih programa Varaždinskih baroknih večeri otvorena je sinoć i izložba poznatog slovenskog umjetnika Gustava Gnamuša u palači Sermage i galeriji Zlati angel i to u povodu 80. obljetnice rođenja umjetnika koji bio profesor na ljubljanskoj akademiji, a za svoj je slikarski opus 2001. dobio i Prešernovu nagradu za životno djelo. Izložba obuhvaća umjetnikova djela iz zbirke poznatoga slovenskoga kolekcionara, galerista i izdavača Petera Žule, koja obuhvaća ukupno više od 700 djela suvremenih slovenskih i inozemnih autora.

Danas, sedmi dan 51. Varaždinskih baroknih večeri donosi znanstveni skup Zavoda za znanstveni rad HAZU posvećen Varaždinskim baroknim večerima, otvorenje Međunarodne izložbe cvijeća na glavnom gradskom trgu u 17 sati, te dva koncerta.

Prvi će se održati u crkvi Djevice Marije Kraljice svete Krunice u Remetincu (Novi Marof) gdje će se predstaviti ansambl Responsorium prvom suvremenom izvedbom djela „Veseperae Beatea Mariae Virginis“ u 18 sati, a za kojeg je ulaz slobodan, dok će u 20 sati u Uršulinskoj crkvi u Varaždinu nastupiti Ingenium Ensemble s izvedbom djela 17. i 18. stoljeća s područja Slovenije, odnosno skladbama pronađenim u zbirkama u Ptuju i Varaždinu.

Ovih dana u parkiću Dječjeg vrtića Ftiček u Hodošanu, marljivi roditelji te komunalni djelatnici Općine Donji Kraljevec provode obnovu dječjeg igrališta. Općina Donji Kraljevec omogućila je sredstva za nova igrala, koja uključuju ljuljačke, penjalice i tobogan, a nekoliko roditelja organiziralo se kako bi popravili i obnovili postojeća igrala.

Riječ je o područnom vrtiću Ftiček Donjeg Kraljevca odjela Hodošan, kojeg pohađa mješovita skupina djece od 3. godine do predškolaraca, zvana Djetlići. Djetlići su s obzirom na dob puni energije i potreban im je prikladni prostor za boravak na otvorenom.

– Još nekoliko roditelja i ja odlučili smo obnoviti postojeća igrala na dječjem igralištu jer nam djeca u vrtiću provode puno vremena i želimo da im je ovdje lijepo i da su sigurni. Uz malo dobre volje, sredstva i vremena, sve se da – rekao nam je jedaN od roditelja koji je sudjelovao u akciji, Ivica Vidović.

Dodao je i kako radi u tvrtki koja se bavi soboslikarskim i građevinskim radovima, pa je iskoristio svoje znanje i iskustvo za obnovu vrtićkog parka.

Osim Ivice Vidovića, u obnovi su još sudjelovale obitelji Vuk, Balent, Novak i Jurak, a odgajateljice Andreja Serc i Ana Sabol su poručile:

– Djeca su oduševljena i sretna, jedva su dočekala obnovu igrališta. Uz nova igrala i obnovljena postojeća, postavit će se još jedan dio ograde i još novih ljuljački. Svi smo jako sretni zbog toga i puno se zahvaljujemo Općini Donji Kraljevec i vrijednim roditeljima koji su pomogli u obnovi! – istaknule su.

Nažalost čini se da nekad jaka hrvatska tekstilna industrija tone sve dublje i dublje. Tako posljednjih mjeseci svjedočimo propadanju dvije tekstilne tvrtke s dugogodišnjom tradicijom. Ipak, nije sve tako crno… Ima i pozitivnih primjera, a jedan od njih je svakako Čateks. Njihov direktor Davor Sabolić vodi poduzeće već osam godina te ostvaruju odlične rezultate. Sabolić to pripisuje brzim reakcijama na promjene na tržištu koje su konstantne.

-U tekstilnoj industriji postoje dvije orijentacije. Jedna je proizvodnja materijala, u koji spada Čateks i još neke tvrtke, a druga proizvodnja odjeće i obuće, u koji spadaju Kotka, Orljava, Varteks, Galeb… U ovoj drugoj skupini imamo tvrtke koje proizvode odjevne predmete i plasiraju ih direktno na tržište i one koje rade lohn-poslove, objašnjava Sabolić za Jutarnji kako stoje stvari.

Zamku vidi u tome što tekstilne tvrtke rade za druge i ne ovise same o sebi. U situaciji kada tržište funkcionira normalno, tada nema problema, no zbog dobro nam poznate pandemije nastala je kriza i nitko nije imao odgovor. -Potražnja se, doslovno preko noći, prepolovila. Problem tih tvrtki je što se u tako kratkom roku nisu mogle preusmjeriti na nešto drugo. Kad ste dugi niz godina u jednom istom načinu proizvodnje i poslovanja, onda se u kratkom roku ne možete promijeniti, govori.

Veliki brendovi nekako su uspjeli prebroditi krizu pa na svojim leđima nisu osjetili tolike gubitke. Stradali su jedino proizvođači i kooperanti, i to ne samo u Europi, već i na Dalekom Istoku i Turskoj…

Sabolić se osvrnuo na trenutno poslovanje Čateksa: -Ne možemo se baš požaliti. Igrom slučaja, mi smo akumulirana sredstva koristili za pripremu proizvodnje, što je osiguralo njezin kontinuitet. Sklapali smo godišnje ugovore i osiguravali sirovinu, pa možemo brzo reagirati kada netko nešto naruči. To se dobro vidjelo na rezultatima poslovanja.

Problem u poslovanju 2020. godine je bio u tome što su svi budžeti država s kojima Čateks posluje bili preusmjereni iz vojnog sektora, u koji je tvrtka dosta ulagala prethodinih godina, prema medicinskom.

Svejedno prošle godine ostvarili su rekordne prihode od 115 milijuna kuna i neto dobit od 9,4 milijuna kuna. Otkako je Sabolić u tvrtki, od 2003., nikad nije bio takav prihod ni tolika dobit. Posljednji rezultat koji se može mjeriti s proteklom godinom bio je 2002., dakle prije gotovo 20 godina.

-Može se reći da smo mi top-tvrtka. Imamo sredstva, imamo infrastrukturu, imamo ljude… Nastavljamo modernizaciju pogona. Iduće godine planiramo nabaviti nove strojeve za doradu tkanina. U narednih pet godina sigurna je realizacija barem nekoliko projekata godišnje. Počeli smo s ozbiljnom proizvodnjom, zarađujemo ozbiljan novac, tako da nam je cilj povećati promet, profitabilnost i, naravno, podići standard zaposlenika – govori za kraj o planovima za budućnost.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Stambeno poslovna zgrada treba niknuti na lokaciji Bukovčak u Selnici tik do Dječjeg vrtić ‘Selnički zvončići’,a imala bi prizemlje te dva kata u kojima bi svoje mjesto imala doktorica, zubar, ljekarnica, općinska vijećnica te nekoliko stanova.

Još samo danas i sutra je ostalo za one koji žele iskazati Javni interes za sklapanje Ugovora o poslovnoj suradnji Poslovno stambene građevine u Selnici. Ovog petka, točno u 12 sati zadnji je rok da pismo namjere stigne u običnoj poštanskoj kuverti ili se osobno donese na adresu Općine Selnica, Jelačićev trg 4.

Pismo namjere s iskazom interesa zajednički mogu podnijeti dva ili više zainteresiranih investitora koji za tu svrhu namjeravaju osnovati subjekt nabave. U zgradi je planirano da u prizemlju budu: poslovni prostor, 4 ureda, toaleti, ordinacija opće medicine, ordinacija dentalne medicine i općinska vijeća, a svi će imati vlastita parkirališta za osobna vozila.

Na 1. i 2. katu bit će 6 jednosobnih stanova, 10 dvosobnih stanova i 2 trosobna stana, isto tako s vlastitim parkiralištima. Pismo namjere mogu iskazati domaće i strane pravne osobe kojima još dva dana za pružanje savjeta i drugih potreba po ovom pitanju na raspolaganju stoje općinski načelnik te službenici Općinske uprave u Selnici.

Danas, pred zaključenja ovog teksta pitali smo načelnika Općine Selnica Ervina Vičevića, koliko je potencijalnih investitora do sada poslao pismo namjere.

-Nije još nitko. Petak bude vjerojatno taj dan kada će ponude stizati. Stalno je to tako, svi čekaju zadnji dan – rekao je Vičević, dodajući kako će se građevina sigurno graditi, ako ne po ovom modelu, onda po jednom drugom, jer ljudi su zainteresirani za poslovne prostore i stanove i ne bi imalo smisla odustati. Ali za sada ostaje ovako, pričekat ćemo petak i onda biti pametniji za sve općije optimističan je Vičević.

Do sada su obavljeni zemljani radovi, odnosno postoji uređen prostor za građevinu, kao i pristupni putevi. A Darko Horvat znakovito rekao.

-Ovo smo uredili i idemo dalje. Znaš ti Ervine dobro da ja nikada u Selnicu, meni ljubljenu, ne dolazim praznih ruku pa tako nisam niti sada – glasno je rekao Horvat.

Selnica Horvatu vjeruje, a Ervin je do sada napravio sve što je obećao pa treba vjerovati kako će i ovaj projekt biti izgrađen za novu sliku Selnice, koja žudi za ovakvom građevinom.

Milena Granatir (49) sve je samo ne prosječna žena. Ona je predsjednica Općinskog vijeća Vratišinec, tajnica DVD-a Gornji Kraljevec, članica KUU „Društvo žena Gornji Kraljevec“, voditeljica skladišta u čakovečkom ČATEKSU-u. Piše kratke predstave, amaterski se bavi glumom, biciklira i vježba. Uz sve to ona je i majka trojice sinova i supruga, ali i žena koja plijeni pažnju gdje god se pojavi.
Njezina inspirativna priča svjedoči da je za uspjeh potreban rad, požrtvovnost i hrabrost. Nije odrasla sa zlatnom žlicom u ustima, ali je na svom putu do zvijezda imala nešto daleko vrijednije, podršku svoje djece, supruga i svih mještana.

Nije kasno

Iako i tada ambiciozna, u svojoj mladosti Milena Granatir nije bila društveno i politički angažirana kao danas.
– Rođena sam u Gornjem Kraljevcu. Moji su roditelji bili poljoprivrednici i od malena sam naučena na fizički rad. Rano sam se i udala za svoj supruga Željka s kojim danas imam 32 godine sretnog braka i rano rodila troje djece. Sinovi Marko i Matija (29) su blizanci, a sin Filip od njih je stariji godinu dana. Dobrih desetak godina nisam se mogla maknuti iz kuće i svu sam pažnju posvetila njima, njihovom odgoju i školovanju. U početku smo živjeli u kući mojih roditelja. U to vrijeme izgubila sam majku i to je ostavilo dubok trag. Preko noći morala sam povući sve konce. Nisam imala pomoć i ljubav majke koja mi je u tom periodu trebala. Kako starim, sve mi više nedostaje, govori nam sjetno Milena.
To je bilo vrijeme kada je Milena potaknuta obiteljskom situacijom morala sazrijeti preko noći.
– Kada je umrla moja majka imala sam samo 24 godine, a ubrzo je umro i moj otac. U tom sam vremenu sazrela i počela graditi svoje samopouzdanje. Danas znam da je ta teška obiteljska situacija ta koja me oblikovala i da zbog nje imam odlučnost koja me uspješno vodi u mom političkom angažmanu. Ipak, u tom su mi vremenu djeca bila prioritet. Učila sam ih da je škola prvo, a njihova prava drugo. Dvojica sinova završili su fakultet, a treći se radi ono što voli i u čemu se dobro snalazi.

Napredak

Nakon što su njezini sinovi došli u stariju dob, Milena je mogla odahnuti. Društveno se aktivirala u zajednici, a s time se počinju pojavljivati nove prilike.
– Negdje oko moje 35 godine moji su sinovi već bili tinejdžeri i nisam im toliko bila potreba. Oni nikad nisu ni bili djeca kojima je tanjur potrebno staviti pod nos. To mi omogućilo da pronađem nove aktivnosti izvan svog doma kojima sam se sve aktivnije posvećivala. Moj suprug godinama radi u Italiji i dolazi kući preko vikenda. Imala sam vremena i shvatila da je došlo ˈmoje vrijemeˈ. Zaposlila sam se u ČATEKS-u i s vremenom postala voditeljica skladišta. Posao mi je i danas interesantan i dinamičan. Iako mi je u početku sve bilo strano, bila sam hrabra i učila! Posao se širio, a ja sam neprestano napredovala i stjecala nova znanja i vještine. Tu sam shvatila da se dobro snalazim s ljudima, da sam također timski igrač, ali i da imam vještine dobre organizacije, priča nam Milena.

Izbori

Kako se istaknula u svom radu u zajednici, Milena Granatir odlučila se politički angažirati. Unatoč tome, prva i najbitnija stvar bila joj je ima li u tome uz podršku zajednice i podršku obitelji.
– Odlučila sam se politički angažirati i na lokalnim izborima ušla u sam u općinsko vijeće. Tada nisam puno znala o ničemu,no kroz koju godina shvatila sam da je za zajednicu jedino bitan rad,  a ne članstvo ili pripadnost nekoj političkoj skupini. Godine 2013. godine krenula sam na taj put sama. Prije svega, najbitnije mi je bilo to može li se moja obitelj nositi s tim pritiskom. Moji sinovi bili su tada tinejdžeri i bojala sam se da bi im moja kandidatura mogla biti breme. Od njih, ali i od mog supruga dobila sam tada bezgraničnu podršku. Danas moj muž često ide sa mnom na sastanke i domjenke. Zna da sam radišna i ponosi se sa mnom. Između nas i nakon mnogo godina braka vlada veliko povjerenje i poštovanje, ističe Milena.

Izgled

Milena Granatir slovi i za ženu posvećenu sebi i svom izgledu. Uz sve dnevne obaveze koje ima, zanimalo nas je koja je njezina tajna dobrog izgleda.
–  Svaka je žena lijepa žena, no uređivanje je stvar volje. I ja svaki dan idem na posao! Sjećam se jednog dana kada sam još radila u pogonu i kada mi je moja kolegica rekla: „Kak ti lepo kosa stoji.“ Odgovorila sam joj: „I tebi bi samo da si daš malo volje.“ To je bilo vrijeme kada smo kod kuće još imali svinje. Ujutro bi ih nahranila i počistila, potom počistila peč, upalila vatru i tek nakon toga svega oprala kosu i uredila se za posao. Može se, ali ženama fali energije i volje. Često se susrećem s ljubomorom žena, no one ne shvaćaju da je za dobar izgled potrebno tek malo truda.