Martina Pilaš iz Preloga je 24-godišnja djevojka koja trenutno pohađa tečaj za instruktora nordijskog hodanja u organizaciji Hrvatskog saveza za nordijsko hodanje, nakon čega će biti licencirana instruktorica nordijskog hodanja, jedna od svega 4-5 takvih instruktora u cijelom Međimurju!
Ljubav prema nordijskom hodanju kod Martine je buknula prije otprilike dvoje godine, kad se zajedno s majkom Ninom Pilaš učlanila u USR „Sport za sve“ Goričan i počela redovito baviti nordijskim hodanjem u sklopu udruge.
– Mama i ja smo vidjele koliko su članovi te udruge aktivni u smislu hodanja, putovanja i druženja, mislim da su jedni od najaktivnijih udruga u Međimurju, pa smo se odlučile učlaniti. Nažalost, moji vršnjaci baš nisu fizički aktivni.
Pozitivan pristup hodanju usadio joj je još odmalena njezin djed, jedan od najstarijih aktivnih hodača u Međimurju, Nikola Mirić (86) iz Preloga. S njim i s mamom je prije znala hodati po Prelogu. Učlanjenjem u udrugu u Goričanu otkrila je čari nordijskog hodanja u toj mjeri da se na koncu odlučila postati i instruktorica.
– Voljela bih podučavati druge nordijskom hodanju i voditi manje grupe. Nordijsko hodanje je jako zdravo, to je aktivnost na svježem zraku koja pokreće sve mišiće. Ja hodam 1-2 puta tjedno po 5-8 km i osjećam se puno bolje nego prije, i fizički i mentalno. Učinak nordijskog hodanja je fascinantan – priča nam Martina.
Martina je inače studentica i volonterka koja radi s djecom. Na 5. je godini Učiteljskog fakulteta u Zagrebu te će jednog dana biti učiteljica razredne nastave. Preostao joj je još samo diplomski, a radi ga na temu „Umjetnički festivali na području Grada Čakovca“.
Ujedno volontira u Društvu „Naša djeca“ Prelog, pomaže u radu s djecom u Dječjem klubu „Sims“ u Prelogu te sudjeluje na dječjim radionicama i bajkaonicama na otvorenom u sklopu Knjižnice i čitaonice Grada Preloga.
– Odmalena volim djecu i oduvijek sam htjela raditi s djecom te sam se dvoumila između odgojiteljice i učiteljice. Jedno sam ljeto i volontirala u Dječjem vrtiću „Fijolica“ u Prelogu, što mi je bilo jako lijepo iskustvo.
Martina uživa u boravku u prirodi, povremeno ide i na planinarenje i voli putovati.
– U sklopu USR „Sport za sve“ Goričan bila sam na lijepim višednevnim putovanjima u Konavle, Mali Lošinj, Hvar te raznim jednodnevnim izletima kao što su Staza 7 slapova, Opatija, Gorski Kotar itd.
Istaknula je važnost rekreacije, a idealno je ono u prirodi.
– Mislim da bi se ljudi, posebno u Međimurju, gdje svi vole fino jesti, trebalo više kretati po predivnom krajoliku gornjeg i donjeg Međimurja. Jer, kretanje je temelj zdravlja! – poručila je.
Zato, tenisice ili gojzerice na noge i u prirodu, baš kao Martina, koja osim što je draga osoba, ima odličan pristup prema djeci, svjesna je važnosti kretanja i svoje znanje i iskustvo o nordijskom hodanju strpljivo i rado prenijet će i na druge. Martina, svaka čast i sretno!