Nekad je bio gospodar Mure kod Križovca! Znao je sve: gdje se može iskopati ugljen, kako se usred rijeke može pronaći gromada ugljena koju je matica odlomila od obale, kako je gromadu izvući na obalu… U ono vrijeme, uz svoje pajdaše, pola Križovca i okolnih naselja opskrbljivao je ugljenom iz Mure.
Riječ je o Josipu Jezerniku (61) iz Križovca, kojega sam prvi put sreo prije četrdesetak godina kad sam radio reportaže za “Vikend” o (ilegalnom) vađenju ugljena iz Mure. Jedanput kasnije, pozvao je foto-reportera Dubravka Lesara i mene da poslikamo za “Međimurje” nešto nevjerojatno: u šljunku uz Muru on i njegov prijatelj istog imena i prezime pronašli su zub mamuta! To su potvrdili i stručnjaci iz Muzeja Međimurja. Kasnije smo se sreli još nekoliko puta po “istom zadatku”.
Za one mlađe koji ne znaju, između Peklenice i Križovca Mura je duboko u kopno usjekla svoj tok, tako da je desna obala bila okomita i visoka desetak metara. To mjesto se zvalo “verk” i kako je rijeka potkopavala obalu, tako je sa sobom nosila ugljen, koji se tu nalazio u naslagama. Poneke gromade bile su teške i do tone.
-Grupa nas je onda u liniji gazila rijeku i štapovima udarala po dnu. Kad bi naletjeli na grudu ugljena, uz pomoć matice bi ga odgurali do obale, a onda traktorom izvukli i osušili. Kad nije ugljena bilo u vodi, onda smo sami potkopavali obalu i kopali rupe i vadili ugljen. To je bilo jako opasno, jer se šljunak i zemlja lako mogla pokrenuti i zatrpati nas kao lavina. To se i dogodilo, kad su poginuli jedna žena i muškarac – pripovijeda mi Josip Jezernik, kojega sam opet poslije 30 godina sasvim slučajno sreo, a gdje drugdje nego u blizini Mure, gdje smo naš foto-reporter Tomislav Borković i ja radili posve drugi prilog.
-Odavno više nema ugljena. Tok Mure je “poravnan”, nema više ni “verka”, ni brojnih pajdaša. U međuvremenu sam radio svašta, bio na ratištu… No, i sada svakodnevno prošetam uz Muru, gdje sam proveo najljepše dane u svom životu. Svoju mladost – kaže Jezernik, kojega smo snimili u društvu sumještanina i prijatelja Stjepana Goričanca (67), koji je radio u Austriji, pa sada rado sluša Josipove anegdote o tome kako je to nekad bilo ovdje na Muri. A Josip, bogami, ima što ispričati, jer je povijest života uz Muru stvarao upravo on!
