Jučer, 1. listopada 2026. godine, u redakciju nam se javila čitateljica Anica Fuš iz Kotoribe, koja je, kaže, odlučila da nakon godinu i pol više neće šutjeti te je odlučila podijeliti svoje iskustvo sa sanitetom, odnosno prijevozom pacijenta, njezina supruga Stanislava Fuša, 65-godišnjaka koji nakon moždanog udara jedva hoda. Sanitet je u nadležnosti Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije.
‘ISKRCALI SU NAS NASRED CESTE, KAO TURISTE!’
– Dana 30. rujna 2026. godine ujutro moj suprug je bio naručen na Odjel radiologije KBC-a Rebro u Zagrebu na punkciju pluća. Vozio ga je sanitet, a ja sam išla s njim kao pratnja. Umjesto da nas iskrcaju ispred odgovarajuće zgrade, djelatnici saniteta ostavili su nas puno dalje, nasred ceste – požalila se Anica, kojoj je cijelo iskustvo bilo izrazito stresno.
– Rekla sam da to nije pravo mjesto, no gospođa iz saniteta je rekla da tu moramo izaći. Pred nama je do ciljanog odjela bilo, prema mojoj procjeni, oko kilometar, a suprug se brzo umurio, jer nakon moždanog može napraviti svega par koraka, i nije mogao dalje… Prošli smo cijelu kalvariju, što da mi je pao? Iskrcali su nas ne kao pacijente već kao turiste na izletu – rekla je Anica.
SPASILI SU IH ZAGORCI
Kaže kako je zvala za pomoć Odjel radiologije, no nitko se nije javljao jer su obrađivali pacijenta. Sva sreća, nastavila je, da je naišlo vozilo saniteta iz Krapinsko-zagorske županije.
– U tom su vozilu bili jedni jako ljubazni gospodin i gospođa i pomogli su nam te su nas odveli do odjela radiologije. Zbog nas su izgubili dodatnih pola sata vremena, ali pokazali su veliko razumijevanje i humanost! Ovim putem želim im se zahvaliti od srca! – rekla je Anica i dodala:
– I inženjerka radiologije je bila ljuta kad je saznala u kakvu situaciju nas je doveo čakovečki sanitet – ostaviti bolesnog čovjeka nasred ceste i to bez kolica. Kasnije nas je doduše nazvala žena iz čakovečkog saniteta i ispričavala se, ali što mi vrijedi ta isprika?
U GODINU I POL VIŠE NEGATIVNIH NEGO POZITIVNIH ISKUSTAVA
Aničin suprug koristi usluge saniteta već godinu i pol. Članovi njihove obitelji rade, imaju djecu i razne obveze te su Anica i on odlučili da je najprikladnije koristiti usluge saniteta za odlazak na preglede.
– U tom razdoblju je bilo pozitivnih iskustava sa sanitetom, ali bilo je više negativnih. Djelatnici saniteta već su nas znali iskrcati na neodgovarajućem mjestu, ali uvijek je bilo bliže, i bilo je kupa, pa se moj suprug mogao odmoriti i nekako smo uvijek stigli. Sad me uhvatila totalna panika – požalila se Anica i istaknula i kako su djelatnici čakovečkog saniteta većinom neljubazni i rijetko kad joj sami ponude pomoć kod izlaska supruga iz vozila, koja joj je uvijek potrebna.
GDJE JE TU EMPATIJA?
– Ima jedan tehničar koji uvijek pomogne, ali je među rijetkima. Ostali pomognu tek kad ih baš zamolim. Također, dok čekamo po bolnicama, vidimo da druge pacijente sanitet dovede skroz do šaltera, a nas uvijek negdje dalje. Dok se nekom te relacije možda čine malima, velik je to put uvijek za mog teško pokretnog supruga – pojasnila je i zaključila:
– Ne želim nikoga ocrniti i dugo sam sve ovo gutala, no smatram da se o ovakvim stvarima više ne smije šutjeti. Da to trebaju čuti nadležni i javnost. Više puta sam se požalila na postupanje djelatnika saniteta, ali bez utjecaja. Pitam se, dok si nemoćan i tako te ostave, gdje je tu ljudskost? Ne bi li ljudi koji rade taj posao trebali imati bar malo empatije?
RAVNATELJICA ZAVODA ZA HITNU MEDICINU MŽ: NE 1 KM VEĆ 100 METARA
O cijelom slučaju obavijestili smo ravnateljicu Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije Vladimiru Križaj – Grabant, koja je provela uvid u situaciju i opisala kako je došlo do nesporazuma oko same lokacije iskrcaja, a ne o namjernom uskraćivanju pomoći ili zanemarivanju pacijenta, te izrazila žaljenje zbog cijele situacije. Donosimo njezin odgovor u cijelosti:
„Zahvaljujemo na Vašem obraćanju i na prilici da se očitujemo na okolnosti vezane uz sanitetski prijevoz g. Stanislava Fuša na KBC Rebro dana 30. rujna 2026. godine.
Po zaprimanju Vašeg upita izvršili smo, sukladno našim aktima i propisima, uvid u dostupnu medicinsku dokumentaciju te zatražili očitovanja uključenih djelatnika saniteta. Svjesni smo da je riječ o pacijentu koji je zbog svojeg zdravstvenog stanja teže pokretan i da ovakve situacije za pacijenta i njegovu pratnju mogu predstavljati dodatno opterećenje i stres te upravo zato smatramo važnim razjasniti sve okolnosti konkretnog događaja.
Prije svega, važno je pojasniti okolnost koja se odnosi na samo mjesto iskrcaja pacijenta. Prema očitovanju djelatnika saniteta, pacijent nije iskrcan na ulici kilometar do odredišta, nego kod ulaza u tzv. zelenu zgradu KBC Rebro, unutar bolničkog kruga, sve u dogovoru sa suprugom pacijenta koja mu je bila u pratnji, i koja je navela da imaju pregled u bijeloj zgradi, u koju se dolazi prolaskom kroz tzv. zelenu zgradu, te se tu radi o udaljenosti od cca 20 metara. Budući da se u krugu KBC Rebro odvijaju građevinski radovi, pristup pojedinim zgradama s prednje strane vozilima saniteta je otežan. Slijedom navedenoga, a u dogovoru sa suprugom pacijenta, koja je navela da poznaje put do odjela na kojem je pacijent imao pregled, pacijent i njegova supruga iskrcani su ispred zelene zgrade.
Pri donošenju takve odluke uzeta je u obzir i činjenica da su već u više navrata dolazili u KBC Rebro na preglede te su bili upoznati s lokacijom. Medicinska djelatnica saniteta je pacijentu pomogla pri iskrcaju i ostavila im kontakt broj na koji ih mogu kontaktirati u slučaju bilo kakve potrebe. Nakon toga nastavili su s prijevozom ostalih pacijenata koji su bili u vozilu prema drugim bolnicama u Zagrebu.
No, naknadno je utvrđeno da je došlo do nesporazuma u komunikaciji oko točne lokacije na kojoj je pacijent imao pregled, jer je supruga pacijenta naknadno shvatila da je pregled imao u drugom dijelu bolničkog kompleksa, odnosno u glavnoj zgradi, a ne u bijeloj zgradi. Glavna zgrada KBC Rebro nalazi se unutar 100 metara od mjesta na kojem su pacijent i njegova supruga bili iskrcani. Djelatnica Zavoda je samoinicijativno, oko 11 sati, telefonski kontaktirala suprugu pacijenta gospođu Anicu Fuš kako bi provjerila jesu li uspjeli obaviti pregled i tom prilikom je prvi put saznala da su se g. Fuš i njegova supruga našli na pogrešnoj lokaciji da im je bila potrebna dodatna pomoć. Da je tim saniteta bio odmah po saznanju obaviješten o tome da oni nisu iskrcani na dobroj lokaciji, bez odgode bi došli po njih i pomogli im doći do odgovarajućeg odjela.
Slijedom svega navedenog, smatramo da se u konkretnom slučaju prije svega radilo o nesporazumu vezanom uz mjesto iskrcaja, a ne o namjernom uskraćivanju pomoći ili zanemarivanju pacijenta. Prihvaćamo da je u dijelu došlo do nesporazuma u komunikaciji te izražavamo žaljenje zbog toga što pacijent i njegova supruga nisu iskrcani na lokaciji na kojoj su se trebali javiti i što su doživjeli stres i neugodnost jer nisu bili ispraćeni do mjesta pregleda.
Također želimo istaknuti da iz predmetnog očitovanja proizlazi kako djelatnica nije zanemarila nastalu situaciju nakon što je za nju saznala, već je osobno kontaktirala suprugu pacijenta, provjerila jesu li uspjeli stići na planirani pregled te se ispričala i iskazala žaljenje zbog nastalih neugodnosti.
Smatramo važnim istaknuti da je g. Fuš korisnik sanitetskog prijevoza već dulje vrijeme te da do sada u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije nije evidentirana njegova pismena niti usmena pritužba na pružene usluge. Prema očitovanjima djelatnika sanitetskog prijevoza koji su tijekom navedenog razdoblja prevozili g. Fuša, suradnja s njim i njegovom suprugom bila je profesionalna, ugodna i temeljena na međusobnom dogovoru i razumijevanju.
Temeljem svega navedenog smatramo da se radi o izoliranom slučaju, odnosno pojedinačnom nesporazumu koji je nastao prilikom konkretnog prijevoza i ne možemo potvrditi navod da su gospodin Fuš i njegova supruga tijekom korištenja sanitetskog prijevoza uglavnom imali neugodna iskustva, budući da takva iskustva, prema dostupnim službenim evidencijama i očitovanjima djelatnika, do sada nisu bila evidentirana niti su nam na taj način bila prijavljena.
Zaključno, još jednom zahvaljujemo na Vašem obraćanju i prilici da razjasnimo okolnosti navedenog slučaja. Naši zdravstveni djelatnici se kontinuirano profesionalno educiraju, a iskustva i saznanja proizašla iz ovakvih slučajeva nastojat ćemo sustavno koristiti u cilju podizanja kvalitete našega rada, unapređenja komunikacije te jačanja povjerenja pacijenata i njihovih obitelji u našu ustanovu.
S poštovanjem,
ravnateljica Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije
Vladimira Križaj – Grabant, dipl. iur.“
Kakva su vaša iskustva sa sanitetom Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije?