Na jednom imanju u Okruglom Vrhu smjestila se ruralna kuća za odmor „Pozojeva hiža“. Vlasnici, Mirjana Biber-Hren i njezin suprug, od samog su početka prihvatili ekološki pristup, a s vremenom su napravili i korak dalje, te su zakoračili u svijet regenerativne poljoprivrede i stvaranja sintropskog šumskog vrta.
Kada gosti prvi put posjete ovo imanje, domaćini ih ne vode odmah u kuću, već na vrt. Razlog je jednostavan: žele ih iz prve ruke upoznati s filozofijom života i rada na imanju gdje priroda vodi glavnu riječ.
Govoreći o ekološkoj proizvodnji, Mirjana Biber-Hren naglašava važnost razbijanja čestih zabluda i mitova prisutnih u javnosti.
– Moramo razbiti mit o ekološkoj poljoprivredi. Ako netko u svom vrtu ne šprica povrće, to još uvijek ne znači da ima ekološki proizvod. Ekološki proizvod zakonski mora imati certifikat i jedino se tada može nazivati ‘eko’ ili ‘bio’ te nositi prepoznatljivu zelenu markicu. Za sve ostalo točniji je termin ‘domaći proizvod’, objašnjava Mirjana.
Također ističe kako ekološka proizvodnja ne znači potpunu odsutnost bilo kakvih tretmana. U njoj su dozvoljena odobrena organska sredstva te preparati poput bakra i sumpora. Međutim, na njihovom su imanju 2020. godine odlučili napraviti korak dalje: potpuno su izbacili čak i bakar i sumpor, preusmjerivši se u potpunosti na regenerativne metode.
Glavna posebnost regenerativne poljoprivrede na imanju „Pozojeva hiža“ jest potpuno izbjegavanje oranja, kopanja, štihanja i frezanja.
– Naš je vrt, vrt bez motike. Čim manje dirate zemlju, ona postaje kvalitetnija. U tlu se stvara mreža korijenja i gljiva, takozvana mikoriza, koja povezuje cijeli sustav. Djeci kad dođu na imanje kažem: ‘U zemlji vam je jedan Google!’ Ako nekoj biljci nedostaje npr. željezo, ona kroz taj splet šalje signal ostalima da joj pomognu. Ako prekopavamo zemlju, mi taj prirodni internet uništavamo, ističe Mirjana.
Rezultati ovakvog pristupa više su nego vidljivi. Na mjestu gdje je nekada bila teška, žuta ilovača, danas se nalazi meka, rastresita i mirisna zemlja bogata hranjivim tvarima koja miriše na šumu.
Nasuprot klasičnim monokulturama koje su podložne bolestima i zahtijevaju stalno zalijevanje, regenerativni šumski vrt stvara samoodrživu zajednicu. U njemu zajedno rastu visoko drveće, grmlje, zeljaste biljke i podzemne kulture koje međusobno surađuju. Duboko korijenje pojedinih biljaka crpi vodu iz dubljih slojeva zemlje i tako pomaže plićim kulturama, što omogućuje vrtu da opstane i u sušnim razdobljima.
Pri formiranju gredica na imanju se koristi isključivo zatečeni organski materijal – granje, lišće, pokošena trava i voće. Ono što je drugima otpad, ovdje postaje dragocjen resurs. Materijalu se dodaju perlit (za prozračnost) i kalcit (mljeveni kamen koji sprječava zakiseljavanje tla), čime se stvara bogat i slojevit humus.
Krajnji cilj ovog međimurskog imanja jest uspostava sintropskog šumskog vrta, sustava koji u potpunosti kopira prirodne procese u šumi i stvara potpuno samoodrživ ekosustav.
– Međimurje je zeleno, a mi želimo da takvo i ostane. Kroz metodu pokušaja i pogrešaka učimo i napredujemo svakog dana, s ciljem stvaranja prostora koji ne samo da daje zdravu hranu, već obnavlja i čuva zemlju za buduće generacije, zaključuje Mirjana Biber-Hren.
