Ona je vjerojatno najskromnije biće koje sam sreo u dugoj novinarskoj praksi. Tiha, nenametljiva, a iznad svega vrijedna u obavljanju svih poslova u obitelji i k tome odlična učenica i savjesna studentica. Sve te primjerne osobine Vlatka Medenjak (20) stekla je od svojih roditelja Zdenke (Knehtl) i Stanka Medenjaka, poznatih vinogradara i vinara iz Svetog Urbana te bake Marije Knehtl. Po radišnosti ni brat Luka nije puno iza nje.
Od malih nogu plavokosa djevojčica pomagali je baki u kuhinji, a roditeljima u vinogradu i podrumu. Radili su svi zajedno, malo pomalo, i danas imaju jednu od najljepših vinarija i nadaleko cijenjena vina. U svemu tome sudjelovala je i Vlatka. Uz to, bila je odlična učenica Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, koju je polazila nakon OŠ Štrigova. Danas je na Agronomskom fakultetu, ali nije se nimalo promijenila.
Povod ovom tekstu nije ni vino, ni škola, nego nešto posve drugačije. Naime, Vlatka cijele godine uređuje cvijeće na njihovoj obiteljskoj kući, podrumu, kušaoni vina i okolnim zgradama. Već na ulasku u Sveti Urban iz pravca Stanetinca svakom putniku namjerniku ili slučajnom prolazniku u oči upadaju prekrasni slapovi cvijeća, koji se spuštaju niz balkone i izazivaju uzdahe. Njena kuća je prva i žive boje surfinija prava su dobrodošlica svima koji dolaze u vinorodni štrigovski kraj.
Pitam je kako sve to uspijeva? Biti u vinogradu, podrumu, kuhinji, izložbama vina, dočekati i poslužiti goste, razvoziti vina, učiti i još se brinuti za stotine sadnica raznog cvijeća. Među kojima, po brojnosti i ljepoti, prednjače surfinije.
– Ma, sve se stigne – kaže Vlatka gotovo sramežljivo i nastavlja:
– Evo, pohađam Agronomski fakultet i htjela bi se u budućnosti baviti vinogradarstvom i vinarstvom, ali pored vinograda, moja velika ljubav je i cvijeće. U našoj obitelji cvijeće je oduvijek, a surfinije već preko 25 godina tako da sam od malena okružena cvijećem te su mi mama Zdenka i baka Marija prenijele tu ljubav i strast. Uz ostalo cvijeće, najviše imamo surfinija, oko 120 sadnica. Surfinije su se mami i baki jako svidjele kad su ih ugledale na jednom balkonu i to je, kako kažu, bila ljubav na prvi pogled. One puno traže, ali daju mnogo više – s osmijehom na licu govori Vlatka.
A vinograd? On traži slugu, a ne gospodara! Zar ne?
– U vinogradu pomažem kad stignem. Berbe su završile prije neki dan, a kako sad stvari stoje, vina će biti manje, ali će biti odlično – ističe ova samozatajna, ali vrijedna djevojka.
Ima li vremena za sebe, za zabavu, za stvari primjerene mladim ljudima?
– Pored obaveza na Fakultetu i posla kod kuće, nemam puno slobodnog vremena, ali kad ga imam volim tumarati po našim lijepim bregima i družiti se s prijateljima – kaže Vlatka.
Ona i brat Luka ponos su svoje obitelji i cijelog štrigovskog kraja. Primjer koji bi trebali slijediti i drugi. Vjerujem da će se o Vlatki još čuti. Svi veliki ljudi izrasli su iz svoje skromnosti, tako će i ona. Čvrsto je na zemlji, ali hrabro korača prema ostvarenju svojih snova. Tako i treba!
Bravo, Vlatka. Skidam kapu!
