Inkluzivni dodatak novčana je naknada namijenjena djeci i odraslim osobama s invaliditetom, a ovisno o utvrđenoj razini potpore može iznositi od 138 do čak 720 eura mjesečno. No, važno je odmah naglasiti da sama dijagnoza određene bolesti ne znači da će osoba automatski ostvariti pravo na dodatak, javlja Kreni zdravo.
Pri odlučivanju se, naime, ne gleda samo naziv bolesti koju osoba ima, već prije svega posljedice koje ona ostavlja na svakodnevno funkcioniranje. Procjenjuje se, među ostalim, može li se osoba samostalno kretati, hraniti, održavati osobnu higijenu, komunicirati, održavati kućanstvo, raditi i obavljati druge svakodnevne aktivnosti. Ipak, postoje brojne skupine bolesti i zdravstvenih stanja koje mogu uzrokovati dovoljno ozbiljna funkcionalna oštećenja da osoba ispuni uvjete za inkluzivni dodatak, piše Kreni zdravo.
Među njima su neurološke bolesti poput multiple skleroze i Parkinsonove bolesti, epilepsija s teškim i učestalim napadajima, cerebralna paraliza te posljedice teških moždanih udara. Primjerice, multipla skleroza može izazvati probleme s hodanjem i ravnotežom, slabost ekstremiteta, probleme s vidom, izražen umor i kognitivne poteškoće.
Parkinsonova bolest može dovesti do usporenosti pokreta, ukočenosti, tremora i problema s ravnotežom. Kod osoba koje su pretrpjele moždani udar mogu ostati ozbiljne posljedice poput oduzetosti jedne strane tijela te poremećaja govora, gutanja ili kognitivnih funkcija. Upravo težina takvih posljedica, a ne samo činjenica da je osoba pretrpjela moždani udar, važna je kod procjene.
Temelj za ostvarivanje prava mogu biti i mentalni poremećaji te intelektualne teškoće, osobito kada ozbiljno utječu na mogućnost samostalnog života. Teži i dugotrajni mentalni poremećaji mogu, primjerice, utjecati na sposobnost osobe da se samostalno brine o higijeni, uzima terapiju, upravlja financijama, komunicira s drugim ljudima ili donosi odluke povezane sa svakodnevnim životom. Tu su i bolesti mišićno-koštanog sustava, među kojima se izdvajaju teški oblici artritisa, posljedice amputacija, ozbiljna oštećenja kralježnice i druga stanja koja uzrokuju teška ograničenja pokretljivosti.
Pravo mogu ostvariti i osobe s teškim oštećenjima vida, uključujući sljepoću i značajno oštećenje vida koje otežava samostalno kretanje i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Isto vrijedi za teška oštećenja sluha te govorno-jezične komunikacije ako ona značajno ograničavaju komunikaciju i samostalno sudjelovanje osobe u društvu.
Među stanjima koja mogu biti temelj za ostvarivanje prava nalaze se i kronične bolesti, no ni u ovom slučaju samo postojanje kronične bolesti nije dovoljno. Ona mora svojom težinom i trajnim posljedicama uzrokovati odgovarajuće funkcionalno ograničenje.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.